Ferrari F.Z. koncept je za kojeg danas jako malo ljudi zna, s prilično hrabrim vanjskim dizajnom nadahnutim onim trkaćeg bolida F1, Ferrarija 643 iz 1991. s neobičnim prednjim branikom koji se protezao na lukove kotača.
FZ 93 podijelio je emocije publike na svom debiju tijekom Ženevskog sajma automobila 1993., uglavnom zbog svoje vrlo oštre neobično čudne karoserije, koju je nacrtao veliki Ercole Spada, u to vrijeme glavni dizajner u Zagatu. Ideja iza koncepta bila je transformirati Ferrarijev bolid Formule 1 iz sezone 1991. u cestovni model temeljen na 512 TR-u/Testarossi.
Izvorna dvobojna livreja s masivnim konjem koji se propinje na bokovima srećom je odbačena nakon premijere na sajmu automobila, a slavni talijanski proizvođač karoserija odlučio se za potpuno crveni izgled i novo ime "ES1" (po dizajneru). Oba odbojnika zajedno s bočnim pragovima i dijelom stražnjeg kraja ostavljeni su neobojeni kako bi se vidjela karbonska vlakna.
Kao što biste očekivali od projekta kojeg je pokrenuo Zagato, jedinstveni Ferrari dobio je svojevrsni double bubble krov kakav je viđen i na Ferrariju 250 GTZ iz 1956. godine ili na Aston Martinu Vanquish Zagatu iz 2017. Ispod kontroverzne karoserije nalazio se 4,9-litreni V12 u sredini koji je isporučivao 428 KS (315 kW) i 491 Nm okretnog momenta na stražnju osovinu preko ručnogm mjenjača s pet brzina.
Podaci o performansama nikada nisu objavljeni, ali su morali biti isti kao i kod 512 TR-a: 0-100 km/h za 4,8 sekundi i najveća brzina od 313 km/h.
Izgledao je futuristički, barem za 1993. godinu, ali sigurno neće ući u povijest kao jedan od najljepših Ferrarija, već kao jedan od najčudnijih, premda su ukusi različiti i o tome nije zahvalno raspravljati. Zanimljivost: njegov "nos" u stilu F1 kasnije je implementiran u razne superautomobile i moglo bi se reći da je Ferrari Enzo na neki način naslijedio neke naznake njegova dizajna.
Ako se pitate što se kasnije dogodilo s ovim jedinstvenim automobilom izrađenim u samo jednom primjerku, 2010. godine je prodan preko tražilice mobile.de za milijun eura sa samo 700 kilometara na satu. Danas se nalazi u Zagatovom izložbenom prostoru u Milanu, u Italiji.
Prema našem sudu, dobro je da se Ferrari tolike godine po pitanju dizajna držao Pininfarine, čak je uspio i pokoji model Ferrarija s potpisom Bertonea, ali Zagato i Ferrari kao da si nikako ne odgovaraju. I to bez obzira na to što je tijekom 70 godina Zagato na bazi Ferrarija izradio desetke modela.
Manja je utjeha to što se ne može poreći da je suradnja Ferrarija i Zagata jedno od najzanimljivijih i najtrajnijih kreativnih partnerstava u povijesti automobila, jer rezultati su često bili kontroverzni, baš poput modela iz ovog teksta.