Umjesto da razmontira i ugasi Agip, Enrico Mattei je talijansku nacionalnu naftnu kompaniju nastalu za vrijeme fašizma, poslije 2. svjetskog rata digao na noge. Pod njegovim vodstvom u okrilju Agipa nastao je ENI koji je poslovnim potezima razbijao monopol velikih britansko-američkih naftnih kompanija. „Sedam sestara“ kako ih je upravo Mattei nazvao, dominirale su naftnom industrijom sredinom 20. stoljeća i nisu blagonaklono gledale na poteze talijanskog parlamentarca.
Prije tragične smrti u nikad razriješenoj avionskoj nesreći, uz koncesije za naftu na Bliskom Istoku i plin u Africi, jedan od značajnijih poteza koji je početkom 60-ih povukao Mattei, bio je trgovinski sporazumu sa SSSR-om. Platforma na kojoj je potom nastao i automobilistički savez između Moskve i Torina, a konkretan rezultat bio je Avto VAZ (Volzhsky Avtomobilny Zavod).
Komunistička vlast kojom je tada predsjedavao Leonid Brežnjev, veliki ljubitelja automobila, 1964. donijela je odluku o izgradnji kolosalne tvornice automobila u Samarskoj oblasti uz obale Volge. Obližnji Stavropolj koji je uskoro doživio nagli porast broja stanovnika, postao je Toljati po lideru talijanskih komunista, Palmiru Togliattiju. Izgradnja tvornica započela je 1966. i povjerena Fiatu koji je u miraz donio licencu za proizvodnju Fiata 124. Potpisani ugovor obvezivao je Talijane na izgradnju pogona u kojima će se proizvoditi automobili u skladu s tehničkim propisima koji su bili na snazi u Sovjetskom Savezu, što i nije bio neki problem budući da standardi u tadašnjoj Rusiji nisu bili naročito restriktivni, ali problem je nastao kada je u Torino pristiglo 200 svezaka tih normi.
U Lingottu su odmah krenuli u potragu za poznavateljima Ruskog. Na talijanskim sveučilištima pronašli su ih 30-ak, no, to nije bilo dovoljno i u mjesecima koji su slijedili angažirano je još 90 prevoditelja koji su pronašli na bugarskim, mađarskim, ruskim, češkim, poljskim i sveučilištima tadašnje Jugoslavije. U četiri godine i preko milijun radnih sati prevedeno je 250.000 dokumenata, 100.000 obrazaca i 30.000 pisama. Najveći kamen spoticanja bila je činjenica da mnogi automobilski izrazi nisu postojali na ruskom jeziku. To je pokrenulo nastanak posebnog talijansko-ruskog rječnika s preko 25.000 stručnih pojmova.
Ogromno postrojenje s montažnim trakama dugim 270 km i teoretskog kapaciteta proizvodnje od gotovo milijun automobila godišnje, službeno je otvoreno 1970. u nazočnosti sovjetskog ministra prometa Alexandera Tarasova, dok predsjednik uprave Fiata Vittorio Valletta koji sudjelovao u polaganju kamena temeljca, nije doživio pokretanje proizvodnje, umro je 1967.
Uz rezanje vrpce službeno su predstavljeni prvi modeli, Žiguli 2101 sedan i Žiguli 2102 karavan. U odnosu na original, Žiguli je bio prilagođen za loše ruske ceste i oštre zime. Imao je deblje limove karoserije, robusniji ovjes, pojednostavljen 1.2 motor s jednim bregastim vratilom i bubanj kočnice straga umjesto diskova. Prvi primjerci iz tvornice koja je zapošljavala 180.000 ljudi, izašli su i prije službenog otvorenja, a uz nekoliko evolucija, Žiguli se proizvodio sve do 2012., zadržavši status najprodavanijeg i u post-sovjetskim godinama Rusije.
Automobil je imao ogroman uspjeh u Rusiji, ali i u svim zemljama iza Željezne zavjese, toliko da je u prve dvije godine proizvedeno gotovo 200.000 primjeraka. Niska cijena koju je diktirala partija, bila je motiv zbog kojeg se već sredinom 70-ih započelo s intenzivnijim izvozom i u zapadne zemlje. Prva država bila je Belgija, a Žiguli je postao Lada.
Promjena imena bila je uvjetovana težinom izgovora, ali i velikom sličnošću s ne tako blistavim pojmom žigolo, dok je na mađarskom žiguli imao vulgarno značenje. Istodobno u domovini među pukom je zaživjelo ime Kopejka, stoti dio rubalja.
Poput mnogih europskih proizvođača i Rusi su u 70-ima eksperimentirali s Wankelovim rotacijskim motorom. Proizvedeno je 250 primjeraka s jednostrukim rotorom (70 KS) kojima se koristila policija i KGB, ali zbog nekvalitetnih materijala motori su uspijevali izdržati tek 20.000 km.
Dramatičan pad prodaje 2012. (-76% u odnosu na isti period 2011.) presudio je neuništivoj Ladi i u rujnu iste godine nakon više od četiri desetljeća zaustavljena je proizvodnja. Avto VAZ u većinskom je vlasništvu Renaulta i još uvijek je najveći proizvođač automobila u Rusiji, a tvornica u Toljatiju jedna od najvećih u svijetu.
