Za ljubitelje automobila određene dobi komparacija je vrlo jednostavna - postoje obični automobili, kultni automobili te, na vrhu, Lancia Delta Integrale. Kruno Stanković, kuhar iz okolice Bjelovara, jedan je od takvih ljubitelja. Prvi automobil bila mu je obična Lancia Delta 1.5, koja je počela buditi ambicije, te je prije petnaestak godina shvatio da su se poklopili uvjeti i da mu san o Integralki nije nedostižan.
Počeo je istraživati tržište, oprostio se od sna o već tada preskupom modelu Evoluzione, shvatio da ne želi niti prvu seriju, nego model sa 16 ventila. Razum mu je govorio da uzme uređenu i nešto skuplju bijelu, no u Zaprešiću ga je čekala ova, lošija, ali crvena… A crvena je ipak crvena. Otišao je u banku, digao kredit i nekoliko dana potom dovezao Deltu u dvorište.
Automobil je od prvog dana bio mehanički odličan, u četrnaest godina imao je tek jedan kvar, servo pumpu, i to u vlastitom dvorištu. No, s limarijske strane nije sve bilo idilično, pa je nakon otprilike godinu dana rastavio automobil i poslao ga na limarijsko uređivanje i lakiranje u originalnu tvorničku nijansu crvene. Što je god mogao, na autu je odradio sam, a što nije, napravili su lokalni majstori. I to odlično.
Delta i danas izgleda kao da je upravo došla s lakiranja. Kruno priznaje kako sve više razmišlja o povratku branika u dvobojnu, crveno-crnu kombinaciju, karakterističnu za modele prije Evoluzionea. Drugi zaštitni znak kasnije inačice, krovni spojler, ipak namjerava zadržati.
Pri rastavljanju automobila je ispod tapecirunga naišao i na datum proizvodnje, 2. siječnja 1990. Uvidom u registre otkrilo se još zanimljivih i neočekivanih detalja. Ovaj je broj šasije, naime, dio niza koji je trebao biti isporučen na dorade u Abarth, gdje su se radile preinake cestovnih modela u trkaće. Zašto do toga nije došlo, ne zna se, no umjesto na etapama i brzincima, ovaj je automobil završio na cesti, i to u iznimno rijetkoj specifikaciji za švicarsko tržište.
Ondje je isporučen u 8V inačici, ali s katalizatorom i s vizualnim izmjenama karakterističnim za 16V, odnosno u specifikaciji kakva nikada nije prodavana drugdje. Nije poznato kada je uvezen u Hrvatsku, no kada ga je Kruno nabavio već je imao 16V motor i pripadajuće oznake, odnosno ono što bi imao da je isporučen na bilo kojem drugom tržištu.
Pri lakiranju je utvrđeno da ova Delta nikada nije sudjelovala u nekom sudaru, što je iznimna rijetkost za Delte. Barem je jednako raritetno to što je i motor 2.0 sa 200 KS u posve tvorničkoj specifikaciji, nitko nije ništa prtljao ni mapirao, a vlasnik nema namjeru voziti utrke i posve je zadovoljan ovom razinom snage.
A još je zadovoljniji pouzdanošću, koja mu iskustvo posjedovanja ovog modela čini radikalno različitim u odnosu na… pa, više-manje sve ostale bivše vlasnike koje znamo. Naravno, to ne znači da je ma koja Integralka toči-vozi iskustvo. Kruno kaže kako je Delta vječiti projekt i da često radi na autu, no riječ je isključivo o radovima iz ljubavi i prevencije, a ne o rješavanju nekih već manifestiranih problema.
Naravno, ljubav prema Delti upotpunjena je i nizom detalja, pa je tako u Bologni uzeo autograme Mikija Biasiona, koji je u kokpitu, te Juhe Kankkunena i Markku Alena, koje drži kod kuće. S ponosom nam pokazuje i tvorničke Lancijine naočale, vjerojatno s prezentacije modela Dedra.
Razgovor neminovno skreće i na širu priču o talijanskom brendu te saznajemo kako ovu Deltu planira trajno zadržati. Želja mu je nabaviti i neki stariji model, iz 1960-ih ili 1970-ih, pri čemu mu je Flaminia Coupe ponajveća želja. Razgovor neminovno skreće i na današnje stanje Lancije, uz zajedničko korištenje izraza neprimjerenih za objavu u mediju koji čitaju i djeca. Barem se nadamo da čitaju i da će dio njih nastaviti obožavati Integralku, baš poput nas.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s CVH
Komentari
0