Stariji će se pogledom na fotografije sjetiti. Na prašnjavim cestama i parkiralištima, između šutanja lopte, vožnje bicikla ili igranja skrivača, odjednom nam iza ugla nostalgije proviruje Tatra. Slike sjećanja tog nevinog doba djetinjstva ispunjenog ljetnim tumaranjem po gradskim kvartovima popunjavaju nam i modeli starih vozila koje danas većinom možemo vidjeti na izložbama oldtimera.
Peglice i Fičeki, Stojadin i Yugo, razne Lade i Škode Favorit – poznat vam je ovaj scenografski posjet jednim davnim vremenima bezbrižnosti? Od onih manje poznatih ne smijemo zaboraviti Tatru, automobil koji je dolazio iz tada još uvijek postojeće Čehoslovačke. Ovako je sve započelo. Postojao je jedan san, san o luksuznoj limuzini koji je krenuo sa suradnjom s poznatim talijanskim dizajnerskim studijem Vignale, pokrećući ambiciozni projekt T 613.
Na prijelazu iz 1960-ih u 1970-e, proizvođač automobila Tatra još je uvijek proizvodio T 603, koji je, međutim, potjecao iz 1950-ih i već je bio zastario čak i nakon modernizacije. Razvoj je premješten u Kopřivnici, gdje je započela potraga za novim rješenjem, odnosno modelom koji bi zadovoljio i tehničke i proizvodno-političke zahtjeve.
U proljeće 1967. Tatra je poslala ponudu za suradnju studiju za karoseriju Carrozzeria Vignale. Vignale je imao veliko iskustvo u kreiranju luksuznih vozila, uključujući modele Maseratija. Njihova sposobnost stvaranja elegantnih i tehnički naprednih vozila vjerojatno je bila jedan od razloga zašto im se Tatra obratila.
Čehoslovački dizajneri razvili su tehničke nacrte i koncept karoserije, stražnji položaj motora i dimenzije prtljažnika, raspored armaturne ploče i osnovni raspored instrumenata. Ugovor između Tatre i Vignalea potpisan je oko siječnja 1968. Vignale je predložio novi dizajn karoserije koji je bio moderno oblikovan, funkcionalan i estetski privlačan. Važan dio bila je i priprema proizvodne tehnologije, koja je morala biti izvediva u čehoslovačkim uvjetima.
U ljeto 1967. godine, prvi koncepti došli su iz Vignalea u obliku tri varijante, koje su nastale tijekom lipnja. Svaka od njih uključivala je dvije karoserijske verzije – limuzinu s pet sjedala i četvero vrata te coupe s dvoja vrata 2 + 2. Limuzina je imala međuosovinski razmak od 2850 mm i ukupnu duljinu od 4680 do 4710 mm, ovisno o specifičnoj verziji.
Prva verzija nudila je automobil s četvero vrata i stepenastim stražnjim krajem, dok su dvije druge varijante imale kosi stražnji kraj u fastback stilu. Coupé je imao kompaktniji međuosovinski razmak od 2600 mm i ukupnu duljinu od 4430 do 4460 mm, dok je širina ostala ista – 1850 mm. Razlikovao se u obliku krova i dizajnu stražnjih stupova, što je svakom modelu davalo individualnost. U svim verzijama, prednji dio se mogao pohvaliti parom dvostrukih okruglih prednjih svjetala, dok su stražnji dijelovi imali vodoravno orijentirana pravokutna svjetla – moderan i elegantan Vignaleov potpis.
Krajem listopada 1967. u Kopřivnici je konačno odobren projekt Tatra 613, odnosno T 613 – s međuosovinskim razmakom od 2980 mm i motorom smještenim iznad stražnje osovine, s osovinom koja prolazi između drugog i trećeg para V8 cilindara. U siječnju 1968. u sjedištu tvrtke Vignale u Torinu potpisan je ugovor, a u ožujku je u Kopřivnice stigla pošiljka dizajna. Sadržavala je tri varijante, svaka u izvedbi limuzine i kupea. Tatra je za daljnji razvoj odabrala dizajn sa stepenastim stražnjim dijelom s međuosovinskim razmakom od 2980 mm i ukupnom duljinom od 4955 mm.
Motor T 613 (1974.-1996.) bio je zrakom hlađeni 3,5-litreni V8, izvorno opremljen dvostrukim rasplinjačima. Ova verzija proizvodila je približno 121 kW (165 KS) pri 5200 okretaja u minuti i omogućavala vozilu da postigne maksimalnu brzinu od 190 km/h. Kasnije verzije s elektroničkim ubrizgavanjem goriva također su bile dostupne, proizvodeći do 147 kW (200 KS) pri 5750 okretaja u minuti i povećavajući maksimalnu brzinu na 230 km/h. Izvorna verzija motora bila je spojena s četverostupanjskim ručnim mjenjačem, dok su kasniji modeli bili opremljeni petostupanjskim mjenjačem. Prvi serijski komadi počeli su silaziti s trake u Příboru u ljeto 1975.
Godine 1976. proizvedeno je 1000 vozila, a godinu dana kasnije čak 1100, ali je vlada 1978. donijela odluku o ograničavanju rada službenih automobila, što je značilo nagli pad proizvodnje.
Za domaće tržište proizvedeno je 500 komada, za NDR i Jugoslaviju dvjesto. Godine 1979. proizvedeno je manje od tisuću, 1980. samo 355, a tri godine kasnije samo 112 komada! Profitabilnost proizvodnje je nestala, izvoz u komunistički blok za konvertibilne rublje morao se subvencionirati iz državne blagajne, a prodaja privatnim osobama (čak i rabljenih automobila) i dalje je bila zabranjena.
Međutim, stranački dužnosnici mogli su i dalje uživati u svojim luksuznim limuzinama, a od 1979. godine, luksuznije Tatre 613 Special s produženom karoserijom i puno kroma proizvodile su se u malim količinama za članove stranke. Od siječnja 1986. godine, Tatra 613-3 proizvodila se s plastičnim branicima, većim stražnjim svjetlima i novim prednjim dijelom. U tom obliku opstala je do pada komunističkog režima 1989. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....