Pulska Arena sinoć je svjedočila jednoj od onih večeri koje se dugo pamte. U okrilju povijesnih kamenih zidina i pod zvjezdanim nebom, britanska glazbena legenda Sir Tom Jones ponovno je pokazao zašto se njegovo ime već više od šest desetljeća izgovara s divljenjem diljem svijeta. Koncert koji je održan sinoć nije bio tek još jedan nastup u nizu; bio je to čudesni spoj glazbene elegancije, osobne priče i iskonske karizme koju samo rijetki posjeduju.
Nije ovo prvo gostovanje velškog pjevača u Puli, ali je, kao i svako do sada, bilo posebno. Arena je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a publika je pristigla ne samo iz svih dijelova Hrvatske, nego i iz Njemačke, Austrije, Italije i Slovenije. Mnogi su doputovali iz Zagreba samo kako bi svjedočili ovom susretu s glazbenim velikanom. Bila je to večer posvećena ne samo glazbi, već i životu, iskustvu, vremenu koje prolazi i umjetnosti koja nadilazi granice.
Večernji zrak bio je topao, a atmosfera natopljena uzbuđenjem. Tom Jones, iako u 85. godini, djelovao je snažno, vitalno i nevjerojatno prisutno. Već prvim stihovima uvodne pjesme "Growing Old" pokazao je da godine za njega nisu prepreka, već izvor snage i nadahnuća. Pjesma je bila tiha oda prolaznosti, ali i slavljenje života u svim njegovim oblicima. Publika je već tu osjetila da će ovo biti posebna večer.
Iako mnogi povezuju Jonesa s brzim i plesnim hitovima, sinoćnji koncert imao je drugačiji ton. Bio je to kontemplativni, gotovo intimni nastup, u kojem je glazbenik dijelio priče iza pjesama, uspomene iz prošlosti i trenutke introspekcije. Govorio je o ljubavi, gubitku, zahvalnosti, o životu koji je, kako je sam rekao, bio ispunjen "svime što čovjeka može oblikovati".
Setlista je bila bogata i raznolika: "Tower of Song", "Not Dark Yet", "Unusual", "Sex Bomb", "Delilah", "Green Green Grass", "Kiss" i mnoge druge. Publika je svaki hit dočekala s oduševljenjem, a svaka pjesma bila je prilika da Jones potvrdi zašto je i dalje na samom vrhu. Iako je glas tijekom godina izgubio ponešto sirove snage iz mladosti, dobio je dubinu, nijansu i emotivnu zrelost koja se ne može naučiti niti oponašati.
Vrhunac večeri svakako je bio trenutak kad je zapjevao "Delilah" i podigao cijelu Arenu na noge. Bio je to trenutak zajedničke katarze, pjesma koju su znali svi, stihovi koje su mnogi pjevali uglas, a koji su odzvanjali starim zidinama kao himna jedne epohe. Još snažniji dojam ostavila je izvedba "Green Green Grass", koju je otpjevao na bis, učinivši da se publika zaljulja u ritmu nečega više od glazbe – u ritmu iskrenih emocija.
U nekoliko navrata Tom Jones je stao kako bi se obratio publici. Bez pretencioznosti, govorio je o tome koliko mu znači svaka pjesma, kako je nastala i što ga je potaknulo da je zabilježi. Prisjećao se i prijatelja, ali i govorio o jednostavnim stvarima koje čine život lijepim. Njegove riječi o zahvalnosti, starosti, prošlim ljubavima i gubicima, odjekivale su iskreno, bez patetike, dirnuvši publiku na jedinstven način.
Pohvalio se i kako je, unatoč godinama, najstariji izvođač čiji je album dosegao prvo mjesto na britanskoj top listi. Publika mu je na to odgovorila dugim pljeskom i ovacijama koje su mu izmamile osmijeh.
Sir Tom Jones nije samo glazbenik, on je institucija, legenda čiji je glas postao dijelom kolektivne memorije. Njegova je karijera započela 1963. godine, a proboj je ostvario 1965. s "It‘s Not Unusual". Od tada, njegove pjesme postale su evergreeni, a njegova prisutnost sinonim za klasiku koja nikada ne izlazi iz mode. Osvojio je Grammyja, Brit Awardse, bio je zvijezda vlastite emisije "This is Tom Jones", glumio u filmovima, napisao autobiografiju i postao mentor u emisiji "The Voice UK". Godine 2006. kraljica Elizabeta II. dodijelila mu je titulu viteza.
Njegova sposobnost da se prilagodi vremenu, da ostane autentičan i relevantan, učvrstila ga je kao jednog od rijetkih koji su uspjeli preživjeti, pa čak i nadmašiti, vlastiti mit. Surađivao je s umjetnicima novih generacija, eksperimentirao s glazbenim stilovima i nikada nije prestao stvarati.
Kad su se posljednji tonovi "Strange Things" razlili prostorom, a svjetla se polako gasila, publika je ostala u tišini nekoliko trenutaka, kao da nitko ne želi da večer završi. A onda su krenule ovacije, pljesak, uzvici zahvale. Tom Jones se naklonio, zahvalio publici i poručio da se nada kako će se još jednom vratiti u Pulu.
Večer s Tomom Jonesom bila je mnogo više od koncerta. Bila je to lekcija iz glazbene povijesti, putovanje kroz emocije i dokaz da prava umjetnost ne poznaje vrijeme ni granice. A pulskoj publici ostat će urezana u sjećanje kao jedno od onih iskustava koja se ne zaboravljaju – jer kada legenda pjeva, sve drugo utihne.
Komentari
0