Jučer je pola ručka završilo u smeću, danas jogurt kojemu je istekao rok trajanja, a sutra će to možda biti voće na koje su svi zaboravili. Zvuči tužno, ali to je realnost hrvatskih kućanstava u kojima najviše otpada nastaje upravo u kuhinji. U Republici Hrvatskoj se prošle godine bacilo gotovo 221.808 tona otpada od hrane, odnosno 57,3 kg po stanovniku, pokazalo je istraživanje Zavoda za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije. Od toga se 93.920 tona ili 24,2 kilograma po stanovniku odnosi na jestivi dio, a ne na onaj neizbježni, kao što su kore od banane, kosti ili ljuske jajeta. Za četveročlanu obitelj to je oko 100 kg bačene jestive hrane godišnje.
Direktna, automatski vidljiva posljedica takvih navika je udar na kućni proračun, ali ne i jedina. Dr. sc. Dražen Knežević, direktor Centra za sigurnost hrane pri Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, ističe da se bacanje hrane očituje u trošku ekoloških resursa koje potrošači ne vide.
– Ako uzmemo u obzir da se najčešće bacaju voće i povrće, a zatim hrana životinjskog podrijetla, koja je općenito nešto skuplja, ali i kruh i pekarski proizvodi, može se zaključiti da ti iznosi mogu doseći i nekoliko stotina eura godišnje, no točan iznos je teško definirati. Kada bacimo hranu, ne bacamo samo proizvod, nego i sve resurse uložene u njega: vodu, energiju, zemljište, sredstva za zaštitu bilja, gnojiva, gorivo za transport i slično. Na primjer, za proizvodnju jednog kilograma govedine treba oko 15.000 litara vode! Osim toga, otpad od hrane zaslužan je za otprilike 16 posto svih stakleničkih plinova iz prehrambenog sustava EU-a – objašnjava Knežević.
Te činjenice zvuče porazno i možda mislite da ne možete puno napraviti po tom pitanju, ali zapravo možete, čak i uz male promjene u navikama koje vam kasnije postanu stil života.
Pametno kupujte
Iako se odlazak u kupovinu bez popisa smatra glavnim krivcem prekomjerne i impulzivne kupovine, Knežević kaže da je popis vrlo individualna stvar, jer se neki strogo drže onoga što su planirali kupiti i vrlo su disciplinirani oko toga, dok su drugi opušteniji po tom pitanju.
– Nerijetko takva kupovina završava gomilanjem proizvoda koji na kraju završe u otpadu jer ili nam se nisu svidjeli ili ih nismo stigli konzumirati u okviru predviđenog roka trajnosti – govori Knežević.
Zato prije kupovine provjerite što sve imate u hladnjaku i na policama pa tek onda napravite popis preostalih potrebnih namirnica. Popis svakako ponesite sa sobom u kupovinu jer ćete tako lakše moći kontrolirati što kupujete. Knežević tu ističe praktično pravilo „prvo u hladnjak – prvo iz hladnjaka”, što znači da iz hladnjaka uvijek prvo uklanjamo ono što smo prvo u njega stavili.
Posebnu pozornost zaslužuju promotivne akcije koje na prvi pogled nude izvrsnu uštedu. „Tri za cijenu dva” ili jumbo pakiranje po povoljnoj cijeni nerijetko se čine kao logičan izbor, ali Knežević upozorava da to baš i ne mora biti tako.
– Potrošač bi prije svega trebao procijeniti hoće li kupljeni proizvod zaista iskoristiti prije isteka roka trajanja. Akcije su isplative samo ako postoji stvarna potreba za većom količinom proizvoda. Korisno je usporediti jediničnu cijenu – po kilogramu, litri ili komadu, provjeriti rok trajanja te razmotriti mogućnosti pravilnog skladištenja. Ako dio proizvoda završi kao otpad, prividna ušteda zapravo postaje dodatni trošak – kaže Knežević.
Planirajte i budite inovativni
Kuhanje previše hrane spada pod istu rastrošnost kao i kupovanje onoga što vam ne treba. Jednostavno pravilo koje ovdje pomaže jest kuhati onoliko koliko se stvarno jede.
– Planiranje obroka na tjednoj razini, ako uzmemo u obzir koliko članova kućanstvo broji i što se planira kuhati, može biti učinkovitiji alat od samog popisa, kao i korištenje ostataka hrane za pripremu improviziranih recepata – kaže sugovornik.
Tako ostatak kuhanog povrća može postati juha, pretposljednja banana – smoothie, a od starog kruha možete napraviti krušne mrvice.
Još jedan koristan trik je korištenje manjih tanjura. Kada ga napunite, mozak registrira da je porcija obilna, što sprječava prekomjerno serviranje. Ako ste kasnije još uvijek gladni, možete uzeti još jednu porciju umjesto da pretrpate tanjur i bacite nepojedene ostatke.
Pravilno skladištite hranu
Zamrzivač je među najmoćnijim saveznicima u ovoj priči i jedan od najviše nedovoljno iskorištenih. Kruh, meso, gotova jela, pa čak i prezrelo voće mogu se zamrznuti i sačuvati za trenutak kada su zaista potrebni.
Kada je riječ o pohranjivanju hrane u hladnjaku, tu vrijede posebna pravila, kaže Knežević. Iako Hrvati prema HAPIH-ovim istraživanjima pokazuju relativno dobre osnovne navike kada je riječ o čuvanju ostataka hrane, mnogo njih radi jednu veliku pogrešku.
– Sigurnost ostataka hrane ne ovisi samo o vremenu čuvanja u hladnjaku, nego i o načinu rukovanja prije i poslije tog razdoblja. Značajan broj ispitanika iz istraživanja ne koristi termo vrećice ili prijenosne hladnjake pri prijevozu hrane iz trgovine do kuće, čime se prekida hladni lanac. Takva praksa može omogućiti rast mikroorganizama i smanjiti sigurnost hrane još prije nego što ona stigne u kućni hladnjak – ističe Knežević.
Idealna temperatura hladnjaka je, dodaje, između tri i pet stupnjeva Celzijusa; sve više od toga povećava rizik od stvaranja bakterija. Česta i opasna pogreška je odmrzavanje mesa na sobnoj temperaturi: površinski slojevi brzo dosežu temperaturu pogodnu za rast bakterija, dok je unutrašnjost još uvijek smrznuta. Pravilan način odmrzavanja je u hladnjaku ili pod hladnom tekućom vodom, nikada na radnoj površini, kaže Knežević.
Ostatke ručka, nastavlja, sigurno je čuvati u hladnjaku do dva dana, uz uvjet da su pohranjeni unutar dva sata od pripreme i da se prije sljedeće konzumacije zagriju do vrenja. Obavezno koristite odvojene daske za rezanje i pribor za sirovo meso te za hranu koja se jede sirova, kako biste spriječili križnu kontaminaciju, jedan od češćih, ali slabije prepoznatih rizika u kućnoj kuhinji.
Naučite oznake za rok trajanja
Jedna od najskupljih zabluda je bacanje hrane čim na ambalaži vidite datum koji je prošao. Oznake „upotrijebiti do” i „najbolje upotrijebiti do” vrlo su slične, zbog čega godinama zbunjuju javnost. Ipak, imaju različito značenje.
„Upotrijebiti do”, objašnjava Knežević, odnosi se na sigurnost hrane; nakon datuma navedenog iza ove oznake hrana se više ne smije konzumirati jer može uzrokovati zdravstvene tegobe. Ova se oznaka nalazi na svježem mesu, svježoj ribi, svježem mlijeku te svježim i mekim sirevima. Oznaka „najbolje upotrijebiti do” odnosi se na kvalitetu hrane, što znači da se hrana nakon datuma navedenog iza ove oznake smije konzumirati, pod uvjetom da je pravilno skladištena, u zatvorenom i neoštećenom pakiranju te prema uputama proizvođača. Ova se oznaka nalazi na većini namirnica, primjerice na keksima, tjestenini, začinima, kavi, čajevima, čokoladama i bombonima.
Na kraju, važno je imati na pameti da bacanje hrane ima i etičku dimenziju, ističe Knežević. Prema podacima Europske komisije svake se godine u Europskoj uniji baci otprilike 60 milijuna tona hrane, odnosno 130 kg po stanovniku, a istodobno veliki broj ljudi živi u riziku od siromaštva i prehrambene nesigurnosti. Otprilike 10 posto hrane dostupne potrošačima u EU-u se baca, dok si otprilike 40 milijuna građana EU-a svaki drugi dan ne može priuštiti kvalitetan obrok.
– Hrana nije običan proizvod, već osnovna ljudska potreba. Kad se baca, šalje se poruka da je prihvatljivo rasipati nešto što mnogima nedostaje. To stvara etički jaz između onih koji imaju previše i onih koji nemaju dovoljno – zaključuje Knežević.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije, Europske agencije za sigurnost hrane te Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....