Koliko ste samo puta slušali i čitali propovijedi o tome kako nema boljeg posuđa od onog gusanog, a zatim i prokleli dan dok ste prebacivali tešku tavu od lijevanog željeza s jednog kraja kuhinje na drugi, nervozni oko toga kako ćete je oprati i jeste li je upravo upropastili umakom od rajčice? Pritom za konkretan komad gusanog posuđa treba izdvojiti i ozbiljan iznos, pa ne čudi što je mnogima izvor frustracija kada se učini da je sve bilo uzalud, kad tava zahrđa ili se sva hrana na nju lijepi. S obzirom na to da ih se nerijetko može naći i na popustu, u atraktivnim bojama i raznih oblika, neprestano smo u napasti dodati svojoj kuhinjskoj kolekciji upravo jedan takav komad. Unatoč svim strahovima koje imate od ovog "kompliciranog" posuđa, doista ih nije loše imati u svojoj kuhinji, pogotovo jer je riječ o predmetima koji bi u vašoj obitelji mogli ostati čak i generacijama.
Kako pišu na portalu Food & Wine, neka se pitanja neprestano ponavljaju kada je riječ o posuđu od lijevanog željeza pa smo ih izdvojili u tekstu koji slijedi, možda i vama pomognu!
ČESTE NEDOUMICE OKO GUSANOG POSUĐA:
Kako zapravo površine trebaju izgledati?
Novi komad gusanog posuđa neće nakon svega nekoliko korištenja postati jednačenog crnog i zapečenog izgleda! Prirodni sloj koji oblaže unutrašnjost gusanih posuda nakuplja se svaki put kada u njima zagrijete ulje do mjere da se poveže sa željezom, a treba desetak i više uporaba kako bi se razvio sloj koji želimo da posuđe ovog tipa ima. Budući da se određeni dijelovi podloge brže oblože zapečenim uljem, to zna dovesti do mrlja na podlozi, no one će s vremenom nestati kako se podloga ujednačeno obloži uljem. U slučajevima kada se ulje ne karbonizira dovoljno da podloga postane neprianjajuća, nastanu ljepljivi dijelove podloge. Tu zavrzlamu možete riješiti tako da jednostavno nastavite kuhati s uljem u toj posudi dok se sve ne obloži kako treba.
Što sve u njima možemo kuhati?
Zagrijavanjem masnoće i ulja u posudi gradite zaštitni sloj koji sprječava da se hrana lijepi. Činjenica je i da kisele namirnice postepeno skidaju taj sloj, no to se ne događa tako agresivno da će vam upropastiti posuđe, pogotovo ako je dobro zapečaćeno. Znači, kisele tekućine biste trebali izbjegavati na samom početku korištenja novog gusanog posuđa jer će vam to otežati stvaranje zaštitnog sloja, ali ne i kasnije. Ako redukcija bijelog vina ili pak umak od rajčice ipak malo skinu postojeći sloj, neka vam narednih nekoliko jela koja ćete u toj posudi spremati budu specijaliteti koji traže više ulja, kao što su primjerice pohana piletina ili prženi krumpir.
Kako se čisti?
Postoji više načina kako možete očistiti posuđe od lijevano željeza i većina je sasvim prihvatljiva, od običnog brisanja podloge papirnim ubrusom pa do pranja toplom vodom s malo deterdženta. Bitno je samo da gus nikako ne stavljate u perilicu za posuđe niti da ne koristite agresivne deterdžente. Također je izrazito važno da sve tave i posude potpuno osušite nakon svake uporabe.
Što nakon pranja?
Nakon što u toploj vodi i s mekom spužvicom operete cijelu tavu ili posudu, stavite je na nisku vatru dok čistite ostatak kuhinje nakon ručka ili večere. Kad se zagrije, premažite ili pošpricajte uljem, ugasite plamenik, prebrišite papirnim ubrusom i pustite da se ohladi. Pritom je dobro koristiti ulje s visokom točkom dimljenja, kao što su to suncokretovo, kokosovo ulje ili pak ulje repice ili lana. Ovaj postupak, pogotovo kod novih komada posuđa, možete izvesti i u pećnici koju ste zagrijali na 260°C i u koju stavite posudu premazanu uljem te pustite da se “peče” sat vremena, kao i da se ohladi u zatvorenoj pećnici.
Što ako posuđe zahrđa?
Ovo posuđe doista je teško uništiti, a hrđu koja se ne da lako isprati možete ukloniti pomoću žičane mrežice. Nemojte se bojati dobro istrljati hrđave dijelove, no morate potom i sve dobro nauljiti te ponovno stvoriti zaštitni sloj prije nego što ovakvo posuđe nastavite koristiti.