Parmigiana je tradicionalno talijansko jelo i danas gotovo svaka talijanska regija ima svoju verziju. Neki pripremaju laganiju varijantu bez prženja patlidžana, dok ih drugi pohaju u smjesi od brašna ili jaja. Netko dodaje sir, netko krumpir ili tikvice, a ima i onih koji u jelo stavljaju mortadelu i tvrdo kuhana jaja (koliko god vam to na prvu neobično zvučalo). No ako tražite osnovnu, klasičnu varijantu, na pravom ste mjestu. Naime, pri pripremi ovog jela često se ponavljaju iste pogreške, a mi smo u nastavku izdvojili one najčešće.
Parmigiana se treba peći u običnoj pećnici (bez ventilatora) oko 40 minuta na 200 °C. Česta greška je vaditi je i posluživati odmah nakon pečenja. Umjesto toga, najbolje ju je ostaviti da se ohladi u isključenoj, ali još toploj pećnici. Parmigiana je čak i ukusnija sljedeći dan, stoga ju je najbolje pripremiti unaprijed. Barem tako tvrde Talijani.
Nakon pranja, patlidžane treba narezati na tanke ploške jednake debljine, otprilike 1-1,5 cm. Mnogi ih režu deblje, ali preporučuje se upotreba mandoline kako bi rez bio ujednačen i precizan.
Ploške treba posuti krupnom solju kako bi se iz njih izvukla gorčina. Potom ih je dobro staviti pod neki teret (tanjur, daska, pladanj) kako bi pustile višak tekućine. Nakon otprilike sat vremena, patlidžane treba isprati i posušiti, tek tada su spremni za prženje.
Patlidžane je najbolje pržiti, iako ih neki radije peku na roštilj tavi ili u pećnici radi manje masnoće. Ako želite ostati vjerni tradiciji, pržite ih u vrućem ulju, otprilike dvije minute sa svake strane.
Pazite da ne stavljate previše ploški odjednom, tako bi se ulje prebrzo ohladilo. Najbolje ćete znati kada ih je dovoljno ako se pri prženju ne dodiruju. Kad su gotove, odložite ih na upijajući papir i lagano posolite.
Kada je u pitanju umak neki koriste pasiranu rajčicu, drugi pelate, stvar je osobnog ukusa. Tradicionalna verzija koristi passatu, koju se kratko propirja s lukom. Na kraju dodajte svježi list bosiljka za aromu.
RECEPT ZA PARMIGANU KOJA USPIJEVA BAŠ UVIJEK PRONAĐITE OVDJE
Što se tiče sira, izbor ovisi o regiji. Iako mnogi misle da parmigiana dolazi od Parmigiano Reggiana, naziv zapravo najvjerojatnije dolazi od riječi "persiana" (drvena žaluzina), aludirajući na slojevitost jela. Bez obzira na to, naribani parmezan gotovo je uvijek prisutan, ali u nekim regijama koriste se i caciocavallo ili mozzarella.
Redoslijed slaganja je važan: nauljite protvan, zatim stavite sloj umaka, pa patlidžane, ponovno umak i potom sir. Nastavite redati - patlidžani, umak, sir i završite s umakom i obilnim posipom naribanog parmezana.
Sada kada smo naučili neke trikove, još vam samo ostaje pripremiti si genijalan ručak u kojem će zasigurno svi uživati u ove vruće proljetne ali i nadolazeće ljetne dane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....