Internet je zaludio Café by Slow Coral, kafić uklesan u grube litice planine Yandang u kineskoj provinciji Zhejiang. "Smješten u spektakularnom planinskom krajoliku, projekt se odlikuje minimalnim arhitektonskim intervencijama kako bi stvorio odredište u kojem priroda ostaje u središtu doživljaja", hvale dizajn na jednom portalu prilažući fotografije na kojima su vidljive staklene ograde, betonski zidovi i podovi i ogroman šank sa svjetlećim znakom.
Kad je prije šest godina kod nas izašla knjiga sira Davida Attenborougha Život na našem planetu, ostali smo užasnuti i preplašeni svjedočanstvom i vizijom budućnosti koju nam je pisac iznio. Na sebi svojstven jednostavan i jezgrovit način najpoznatiji prirodoslovac našeg vremena poručio nam je da divljine više nema. Turistički se osvajaju najviši planinski vrhovi, ugrožene vrste obitavaju stjerane u rezervate, svijet smo ukrali svim ostalim živim bićima i podredili ga sebi, a visoku cijenu za to naposljetku ćemo platiti sami.
Mračnim predviđanjima on daje protutežu nudeći u posljednjem dijelu knjige rješenja koja bi trebala stupiti na snagu odmah, a od 2020. se po tom pitanju nije učinilo ništa. Dok se države i kompanije koje su danas čak i moćnije od njih, kao i pojedinci i mali biznismeni, među kojima i ugostitelji, ne počnu snažnije držati načela održivosti, dok oko važnosti ekologije ne postignemo kolektivni konsenzus, loše nam se piše. I zato nas posebno uzrujava kad vidimo da se na sva zvona veličaju kafići ili restorani koji interveniraju u prirodu ne mareći za ništa drugo osim vlastitog poslovnog uspjeha.
To što nam je nešto lijepo ili zato što je napravljeno u skladu s vladajućim trendovima ne znači da ne narušava divljinu, možda samo po našim aktualnim estetskim načelima. Svaki ornitolog će vam moći satima pričati o tome koliko su pogubne staklene površine. Milijuni ptica godišnje umiru jer se zabijaju u nebodere, mostove i ograde od stakla čak i u gradovima, što je tek s tim kad ih postavite u UNESCO-om zaštićeni planinski lanac. I tu navodimo samo najočitiji od mnogih problema ovog projekta.
Volimo kavu i artisan peciva, ali stvarno nitko od nas ne bi trebao biti toliko razmažen da ih mora dobiti tijekom posjeta prašumi, na nenaseljenom otoku ili u špilji usred klisura. Priroda nije kulisa za objave na društvenim mrežama, nego stanište stotinama životinjskih vrsta i nikakvo pomodarstvo ne bi trebalo biti obrazloženje da im ga se otima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....