Upoznali su se na zadarskoj akademiji gdje su ih obučavali za pilote. Imali su dvije zajedničke strasti - letenje i vrhunska alkoholna pića. Obišli u sve svjetske aerodrome, a kući bi se uvijek vraćali s pomno biranim bocama najskupljih i najkvalitetnijih viskija, ginova, konjaka... Što su više učili o tom svijetu, počeli su shvaćati jedan zanimljiv paradoks. Hrvatska je prepuna kvalitetnih sirovina, po koje dolaze najmoćnije svjetske alkoholne kompanije, a sami ne proizvodimo gin. Nije im to bilo jasno. Odlučili su stvar uzeti u svoje ruke i u kratkom roku Hrvatsku pretvorili u zemlju koja proizvodi dokazano najbolji gin na svijetu, potvrđeno na najprestižnijim natjecanjima i ocjenjivanjima "London dry" gina. Na IWSC natjecanju u Engleskoj, gdje se za titulu bore samo vrhunski proizvođači, njihov "Old Pilot's "gin proglašen je najboljim od svih svjetskih ginova.
Oni su Tomislav Anadolac i Hrvoje Bušić, a njihov gin danas se toči u najekskluzivnijim barovima, restoranima i hotelima u Hrvatskoj, a izvoze ga i u desetak zemalja, Švicarsku, Kanadu, Veliku Britaniju, Australiju, Singapur...
Kada su 2019. proglašeni najboljima na svijetu, pričaju nam, dogodio se nevjerojatan rast. Svi su "poludjeli" za vrhunskim ginom iz Hrvatske.
- Cijelu smo priču pokrenuli vlastitom ušteđevinom. Hrvoje je i dalje pilot Croatia Airlinesa, a ja sam radio za Intesa SanPaolo i zastupao devet velikih svjetskih banaka, radio sam u Egiptu. Imali smo novca, oko milijun kuna smo zajedno uložili u stvaranje destilerije. Neki si s tim novem kupe luksuzne automobile ili vikendice, a mi smo odlučili pokrenuti posao - priča nam Tomislav.
Zaneseno nam pokazuju svoju destileriju, smještenu na periferiji Zagreba u Jankomiru. Proizvodnja je digitalizirana, ali važne stvari rade se ručno. U jednoj velikoj posudi tako je borovica iz like, glavni sastojak gina. Macerira se u drugoj kadulja s Velebita, trećoj lavanda sa Hvara i Samoborskog Gorja, i četvrtoj gorka naranča iz Dalmacije te otoka, a drugi su proizvođači u svijetu koji su u svoj gin ubacili list masline koji se uzima s maslinika na Biokovu, na 400 metara nadmorske visine, jer su procijenili da je baš taj idealan. Za destileriju tako danas radi više od dvadeset kooperanata, od dobavljača, do prijevoznika i distributera.
Nevjerojatni su perfekcionisti, valjda je to pilotski mozak, komentira naša fotoreporterka Berislava. Sjedimo u njihovom uredu koji je sve samo ne tipičan. Pored kožnih kaučeva polica je s desecima boca ginova i viskija sa svih strana svijeta. S druge je strane stol za sastanke, a iza njega pravi laboratorij. Kad kažemo pravi, na to doista mislimo, jer tu su plamenici, menzure i bočice u kojima se eterična ulja ružmarina ili kadulje razdvajaju od alkohola. Tu se testiraju različite verzije ginova, a samo ono najbolje može dalje u destileriju pa na tržište. Hrvoje je glavni "kemičar", pročitao je desetke knjiga o destilaciji i "kuhanju" gina, završio edukaciju u Nizozemskoj (zemlji koja nam je svima i dala gin), pretvorio se u pravog poznavatelja kemijskih procesa koji prethode stvaranju vrhunskog pića. Pokazuje nam tako "srce" destilerije, uređaj u kojem, nakon cijelog napornog procesa pribavljanja sastojaka i maceracije nastaje finalni proizvod. U njegovoj cijevi metalne su spirale koje omogućuju da se arome zadržavaju, a viškovi odbacuju, tako da na vrhu, tamo gdje će izaći gin, dobiva samo najizbalansiranija tekućina.
Posebna su priča bačve koje koriste za odležavanje gina, svaka ima svoju karakteristiku i ima ih desetak vrsta. Koriste hrvatske, no najzanimljivije su one američke, "rabljene".
- Proizvode se od američkog hrasta koji je tvrđi od našeg. U njima se zatim odležava viski, a nakon toga se prodaju po svijetu. Upravo ta odležanost viskija zaslužna je za karakterističnu, pomalo dimnu aromu našeg odležanog gina - objašnjava Hrvoje. Njihova tvrtka "Duh u boci", naime, proizvodi dvije vrste gina. Jedan u inoxovim bačvama stoji najmanje dva mjeseca nakon čega je spreman za tržište, a drugi, cjenjeniji i skuplji, mora dugo stajati u hrastovim bačvama kako bi dobio svoju prepoznatljivu aromu.
Dečki su stvarno na sve mislili. Tako su htjeli biti drugačiji i kada su boce u pitanju.
- Gin je nastao kao lijek, koristili su ga mornari. Zato se današnji premium ginovi prodaju u bocama koje podsjećaju na nekadašnje bočice lijekova u ljekarnama. Mi smo među rijetkima, ako ne i jedini s ovakvim , kockastim dizajnom boce koje nabavljamo u Francuskoj. Na etiketama je zrakplov, dizajn Agencije Kofein. Svjesni smo da je avijacija romantizirana, svi žele biti piloti (smijeh), pa smo odlučili iskoristiti i taj element. Posebne su i čaše. Gin se često pije iz takozvanih "balonki", a mi smo iz Italije naručili čaše poznate staklarne "Luigi Bormioli". To su kristalne, dosta teške čaše, koje su ojačane titanom - pričaju nam Hrvoje i Tomislav.
U svojoj destileriji organiziraju eukacije barmena i ugostitelja jer im žele pokazati kako se gin pravilno pije i servira. Zanima i nas. Slijedi mala škola ocjenjivanja.
- Okus i miris gina ovisit će o tome što ste prije toga jeli i pili. Zato ocjenjivači dvanaest ati prije natjecanja ne jedu, kako bi okusni pupoljci bili maksimalno spremni za rad. Gin se stavlja u male čašice, nakon čega se blago rukom promiješa, a zatim se u njega puhne kako bi se oslobodile alkoholne arome koje se pomirišu. Tek onda se uzima mali gutljaj. Neki gin žvaču, drugi mućkaju, ali važno ga je nekoliko trenutaka zadržati u ustima kako bi se arome oslobodile po čitavom jeziku. Tek onda se proguta kako bi se doživio "aftertaste", koji je izuzetno važan kod završne ocjene proizvođača - otkrivaju nam.
Kada se sve navedeno uzme u obzir, čini se gotovo kao grijeh piti "gin tonic", vrhunsko piće razrijeđeno sa sokom. Teško pitanje, kažu.
- I da i ne. Mi ga pijemo čistog, ali gin se prvenstveno smatra ženskim pićem, iako ga vole i muškarci. Ne generaliziramo, no, muškarci vole čisto i jednostavno piće, zato je, recimo, viski popularniji među muškarcima nego ženama koje, pak, vole raznolikost okusa i vole vidjeti dekorirano piće. Ako se već radi gin tonic, važno je da je tonic što neutralniji. Tonici prepuni šećera drugog će dana izazvati mamurluk, a od čistog gina toga nema jer je on, zapravo ljekovit i borovica je prirodni antibiotik. Kvaliteta je ključna. Također, ako se proizvođač potrudio balansirati okus sa, kao mi, mediteranskim biljakam, onda je besmisleno u njega stavljati krastavac jer daje potpuno drugu notu piću, dok rbaš taj krastavac u neke ginove, koji su na bazi drugih eteričnih ulja, savršeno odgovara. Važno je da barmen razumije što radi i zato ih učimo kako se ispravno servira naš gin - kaže te nam na primjeru pokazuje. U čašu s velikim kockama leda (male su nedopustive jer se prebrzo otope i razvodne piće) stavlja gin, neutralni tonic, crvenu naranču i štapić cimeta te tri zrna kave koje valja zagristi prilikom ispijanja.
Zanima nas kakva im je bila prošla poslovna godina. Kafići i restorani nisu mogli raditi, no neki kažu da se pilo više nego ikad.
- Možda i jest, ali se pilo nekvalitetno, jeftina vina i piva. Nama je potražnja pala za oko 90 posto, premium proizvodi su se jako malo prodavali, ljudi su strahovali za egzistenciju i nisu htjeli trošiti na skupa pića poput našeg gina - kažu. Stoga su se dosjetili kako "sačuvati glavu nad vodom".
- Zemlje su zatvarale granice, a Hrvatska nema proizvodnju etilnog alkohola te ga moramo uvoziti. Stoga smo, kao destilerija, uložili u novu opremu i počeli proizvoditi dezinficijens. Napravili smo oko tisuću litara. Također, počeli smo raditi viski. Craft pivovare imale su previše zaliha te su nas kontaktirale da radimo viski. To se pokazalo odličnim potezom, sada šest mjeseci u godini radimo svoj gin, a šest mjeseci viski. Trenutno naša destilerija ima kapacitet proizvodnje 100 tisuća boca godišnje, no proizvodimo oko trinaest tisuća. Naprosto, niti imamo potrebe za tako velikim količinama, niti želimo narušiti kvalitetu jer ona nam je najvažnija - zaključuju Tomislav i Hrvoje.
Otvaranje kafića vratilo ih je u posao. Među prvima koji je, još kada su krenuli, prepoznao njihovu priču bio je Dražen Biljan, vlasnik zagrebačkih Egoist barova te dopredsjednik Nacionalne uruge ugostitelja. U njegovim ekskluzivnim barovima tako se počeo točiti pilotski gin, a i sada je, do utorka, u tijeku zanimljiva akcija u kojoj nakon tri ispijena gina u tri Egoista gosti imaju priliku sudjelovati u zanimljivoj nagradnoj igri, gdje je prva nagrada panoramski let iznad Zagreba, druga posjet destileriji, a treća vrijedan poklon paket.
Pokrenuli su i suradnju s umjetnicima kako bi izdali "art ediciju" svojih ginova. Za prvu etiketu odabrali su umjetnicu Marinu Mesar Oko. Poznati slastičar Dražen Zeković i brand Chosen napravio im je praline sa ginom, a tu su i male bočice koje podsjećaju na parfeme. Idealne za žensku torbicu, da si "gucnu" kada su pod stresom.
Vraćamo se na 2019., kada su proglašeni najboljima na svijetu.
- Da smo proizvodili, primjerice, rakiju, vjerojatno bi nas u Hrvatskoj i prije porepoznali. Ali, valjda je tako kod nas, moraš otići van i dobiti priznanje da bi ti ovdje rekli da i dobar. Nakon tog priznanja ostvarili smo velik upsjeh. Bili smo među pionirima proizvodnje gina u Hrvatskoj, sada to radi više od trideset tvrtki. Konkurencije se nimalo ne bojimo, nema šane da mogu proizvesti ovako dobar gin kao mi, jer naš je nastao iz ljubavi, a ne želje za profitom - zaključuju piloti i poduzetnici Hrvoje Bušić i Tomislav Anadolac.