Villa Magdalena i chef Mislav Božić osvojili su treće mjesto u regiji središnja Hrvatska na izboru Dobri restorani 2013.
S prvim zrakama sunca, krećem u šetnju s našim mješancem kojeg zovem dizajniranim psom, a prije toga popijem samo čašu vode sa sokom od pola limuna. Nakon povratka kući odmah sam u kuhinji, a dok se supruga Miyuki i sin Nire bude, na štednjaku tri lonca već proizvode zvukove.
Danas umjesto juhe u pećnici već cvrče bruskete s domaćim maslacem, sirom i rajčicom.
Crni čaj s đumbirom
U jednom loncu kuha se ječam s kupusom, mrkvom, đumbirom, kurkumom, sojom i rajčicom, i to će biti današnji ručak, gotov prije nego završim s doručkom. U drugom loncu se na pari kuhaju krumpir i brokula, koje ću preliti domaćim maslinovim uljem s Hvara i servirati Miyuki, a sebi ću napraviti zeleni sok od jabuke, banane, špinata i vode.
Kad je već sve pri kraju, supruga i sin mi se pridružuju u kuhinji, a Nire trčeći viče: ‘orenđi đus nomu’, a ja mu cijedim naranču, čijim sokom započinje dan. Za moju Miyuki na tavi se prže i fileti srdela bez ulja. Znam da će biti zadovoljna jer Japanci vole započeti dan šalicom riže, miso juhom i pečenom jeguljom Unagi, a sve prije navedeno će biti hrvatska inačica japanskog doručka. Osim soka od naranče, pijemo obavezno i Chai čaj, crni čaj s mlijekom, đumbirom i medom.
Dopodne sam na ranču u Vrtnjakovcu, svega 2 km od Krapinskih Toplica, gdje svake godine sadim vrt sa začinskim biljem. Ovih dana moram i na Dolac po flance koji mi nedostaju: limunska trava, korijander, bosiljak s okusom cimeta i limuna, pelin, kadulja. Ove godine krećem i s uzgojem jestivog cvijeća, nevena, vlasca, bosiljka, geranija, mlade lavande, turskog karanfila. U svakom slučaju, imat ću se s čime zanimati.
Kasni zalogaji
Ručam također s obitelji, trenutačno na terasi okruženoj zagorskim bregima, a danas je na meniju varivo od ječma i povrća s kukuruznim kruhom i ljubičastim lukom. Trenutačno sam u nekom detoks raspoloženju, a jedva čekam nabaviti malo veće škampe da omastimo brk uz buzaru. Nakon ručka popijem ocijeđeni sok crvenog grejpa i pojedem desert: jednu, takozvanu putnu žlicu, domaćeg pekmeza od šljiva.
Na poslu sam oko tri sata poslijepodne, ručak je u tijeku, sve ide svojim tijekom, a ja već slažem sladoled od domaćeg bučinog ulja, preliven s umakom od bijele čokolade, na kulisi od karamele. Odrađujem sve obaveze predviđene za taj dan i pečem kruh s kuminom za večeru. Gladan sam, a s obzirom na to da sam na pravom mjestu, u svojoj kuhinji, glad me ne čeka. Večeram oko 21 sat u restoranu, danas je to bio srednje pečeni ramstek, zapečen s kozjim sirom, uz kratko prženi mladi luk i tikvice na sezamovom ulju. A žeđ sam utažio bezalkoholnom Pina coladom od soka od ananasa, sirupa od kokosa i mlijeka.
Kući se vraćam oko pola jedanaest navečer, kada sin Nire već spava, a supruga Miyuki je već snena, no brzo je razbudim kasnim večernjim zalogajem, camembertom i maslinama. Prije spavanja još pišem plan koji moram odraditi sutra, no, na hranu mislim i dok spavam pa sanjam razne okuse, boje i teksture.