Zagrebački Advent vraća se u punom sjaju. Gradske vlasti računaju na zaradu od 4,2 milijuna kuna od ovog događaja, ujedno je to i najviši iznos dosad prema onome što su i izjavili pred medijima. Ovo su samo neke od bombastičnih izjava institucija glede prognoza ovogodišnjeg zagrebačkog Adventa. Pa, ipak ako kao potpuni laik i „običan građanin“ prošećete desetak puta po centru metropole u protekla tri tjedna i vidite pustoš u gradu i k tome još bacite oko na vremensku prognozu da baš ne pokisnete kao crkveni miš dok plaćate debrecinku i dva deci kuhanog vina, postavljate si pitanje jeste li ipak nešto od tog glasovitog božićnog sjaja propustili. Naravno, prvo posumnjate u sebe. Moguće je da niste obišli „prave“ lokacije ili niste došli u „pravo“ vrijeme. Istina, sve je to moguće kao i činjenica da su pompozne prognoze utopija. Ipak, krivca treba naći pa je jedini i najbolji izbor da to bude kiša. Ipak, je li samo kiša i loša vremenska prognoza uzrok potpunom nezadovoljstvu ugostitelja koji ubiru katastrofalni promet na ovogodišnjem adventu?
Naravno, kad je stav većine "što njima nedostaje, pa oni se i onako namlate para za vrijeme turističke sezone", teško je senzibilizirati javnost na status ugostitelja. Razgovarali smo s brojnim ugostiteljima o stanju na zagrebačkom Adventu, a pokušali smo proniknuti i u pokriće astronomskih cijena oko kojih je javnost, razumljivo, isfrustrirana. Apsolutno se slažemo da nije normalno platiti 40 kuna za topli čaj, kao što nije normalno platiti burger 130 kuna i slično. Takvi primjeri koji graniče sa zdravim razumom cijelu ugostiteljsku ponudu stavljaju u negativnu konotaciju, a postoji cijeli niz pozitivnih i atraktivnih primjera. Da bismo komentirali ugostiteljsku ponudu na zagrebačkom Adventu, koji je strateški izabran za jedan od najvažnijih turističkih proizvoda Grada Zagreba, potrebno je sagledati širu sliku.
Advent na najvećem broju lokacija traje 45 dana. Ugovor za kućice potpisuje se u srpnju, kad bog još hoda po zemlji, sunce sja, a sezona cvate, pa je pitanje kome u organizaciji padne na pamet: što ćemo ako nam vremenska prognoza ne bude naklonjena? Ozbiljne produkcije u velikim svjetskim gradovima tome doskaču otvaranjem raznih lokacija u intervalima, a prvi adventski val ponude počinje u prvoj polovici studenoga kako bi se umanjila šteta od mogućeg lošeg vremena i da ljudi imaju više vremena odraditi posao za koji su aplicirali i uložili novce. Primjer je Beč, koji je ove godine započeo s otvaranjem adventskih lokacija 10. studenoga, a i Pariz to radi godinama.
Još jedan zgodan način da se ugostiteljska ponuda i život grada probudi jest da se ugostiteljima dopusti da oblikuju svoju adventsku ponudu na terasama lokala što također umanjuje rizik od lošeg vremena, koji uvijek postoji kad se organiziraju bilo kakva događanja na otvorenom.
Zagrebački Advent otvoren je 26. studenog, a od tada su se zaredala tri kišna vikenda. Preko tjedna ljudi su u svom filmu, kiša i dalje nemilice pada, osim kad se pretvori u snijeg, studen ili maglu. Nije neka sreća piti kuhano vino na nekoliko stupnjeva ispod ništice kad oko vas nema žive duše. Ništa u organizaciji zapravo nije promijenjeno od bivše vlasti - osim što je natječaj bio javan pa kućicu niste mogli dobiti rodbinskim vezama, ali operativno je sve isto.
U tekstu Vanje Nezirović u Jutarnjem listu objavljene su ponude koje je Grad prihvatio kao najbolje ponuđače na određenim lokacijama - ugrubo, kad podijelite iznos, dobijete da je primjerice agencija dobila kućicu za oko 20 tisuća kuna. Krajnja cijena ugostitelju za kućicu, ovisno o poziciji, išla je do 100 i više tisuća kuna. Naravno, u ovom trenu još ste daleko od prvog prodanog artikla.
Sad tu istu kućicu trebate opremiti - naravno, sve je određeno ugovorom: koje dobavljače ćete uzeti, koje fiskalne blagajne i slično. U slučaju bilo kakvih preinaka „na svoju ruku“ plaćaju se penali. Recimo da ste kućicu u grubo platili 100 tisuća kuna, morate osoblju osigurati pregače ili neku prepoznatljivu odjeću što je nekih 5000 kuna, zatim uložiti u vizual, kampanju na društvenim mrežama jer u moru kućica jasno je da baš vi želite istaknuti svoju posebnu ponudu u masi, tu je još i sitni i krupni inventar koji vam je potreban za rad na kućici, a iznos može ići do nekih 10 tisuća kuna - i još uvijek niste došli do prvog prodanog artikla. Naravno, nećete ginuti radeći sami cijeli Advent jer ste ozbiljno pripremili posao i treba vam radna snaga. Studenti u ovom trenutku traže 40 kuna na sat. Matematika je jednostavna. Ako u prosjeku student radi 10 sati, jer radi se puno, pomnožite s 45 dana i dobili ste 450 sati. Radni sati pomnoženi s iznosom satnice od 40 kuna iznose 18 tisuća kuna, na koje još ide porez. Istina je da je posao zahtjevan, da se radi mnogo, ali je li realno da se za 45 dana rada zaradi doktorska plaća za rad na kućici preko studentskog ugovora?
Taj balon suludih cijena u ugostiteljstvu nije novost i već se godinama napuhuje, a nekako je za vjerovati da je baš sad došao do točke pucanja. Naravno, i slučaj manjka radne snage ima svoje posljedice u dugoročnoj i sustavnoj lošoj edukaciji i brizi za zaposlenike, pa je ovo samo skupljanje vrhnja u trenutnoj situaciji.
I još uvijek niste došli do svog prvog prodanog artikla, jer je potrebno nabaviti namirnice i piće koje ćete služiti, dodajmo tome još i cijene energenata koje su značajno porasle - pa su neki od ugostitelja sreću okušali u modelu zatvaranja fizičkih lokala jer je logičnije da će kuhanje na ulici biti jeftinije. Ipak, ispostavlja se da tome nije baš tako. Dobavljači su podigli cijene za 30 posto, a ako ćemo uspoređivati s 2019. godinom, neki iznosi su uvećani za 50 posto.
Sad biste mogli krenuti s radom, ali vam vremenska prognoza nije naklonjena. Kiša ne može vječno padati i razumljivo je da prestane u jednom trenutku, pa nakon što ste iskrcali svu silu novca da opremite te male pokretne kuhinjice, angažirate osoblje, vama sad iskače struja jer kućice prokišnjavaju. U tom trenu vrlo vjerojatno zazivate sve bogove da vam protumače situaciju u kojoj se nalazite i zašto kućica za koju ste dali 100 tisuća ili više kuna prokišnjava i vama iskače struja?
Baš prije nekoliko dana ponovno smo prošetali centrom grada i razgledali adventsku ponudu, ali do nekih kućica se nije moglo prići zbog bazena vode koji se skupljaju ispred njih pa smo na kraju odustali i od kuhanog vina i predbožićnih radosti i okrenuli se put kući.
Bilo bi kolegijalno da organizatori, ako znaju da se ugostitelji bore s ovakvim problemima, urgiraju da se nešto popravi. Potpuno je jasno da organizacijski timovi ne mogu predvidjeti svaku situaciju, ali ako su ljudi već uložili doista velike iznose da nekako prezime do proljeća, poslovna etika nalaže da onda krizni menadžment promišlja i planira korake što i kako dalje. Ipak, institucije su revne u drugim stvarima. Gotovo svakog dana je porezna inspekcija na terenu i provjerava regularno kucanje računa na fiskalnim blagajnama. Naravno da je red potreban, no ipak u svakom poslu treba ovladati i praksom i teorijom jer malo vrijedi što poznajete baš svako slovo zakona ako u praksi ono nije primjenjivo.
Navest ćemo samo jednu od mnogobrojnih situacija koje slušamo već godinama od ugostitelja. Zamislite da vas je pomazila sreća i konačno imate dobar dan. Petak je. Skupilo se naroda u gradu, svi žele kušati vaše kuhano vino i neko jelo iz dnevne ponude. Ipak, kako je kiša prokišnjavala u kućicu, a vi niste dobro zaštitili ruter, on je otkazao poslušnost. Pomislite kako vas je sreća još jednom pomazila jer je kraj radnog vremena. Ipak, nije! Imate 48 sati za fiskaliziranje računa, niste pravovremeno dobili podršku, što je naravno potpuno normalno i događa se jer je vikend, sustav je zabilježio grešku i vi dobivate čestitku iz porezne. Ali... Ništa, vi dobivate kaznu iz Porezne. Ali... Nema ali. Vi tu ne možete ništa. Dakle, kazne se revno provode.
Dnevni promet, naravno opet zavisno od lokacije do lokacije i vremena, varira između 3 i 25 tisuća kuna. Nekad, u doba sreće i blagostanja 2019. godine, ugostitelji su znali na jak dan vikendom uprihodili i do 40 tisuća kuna s 20% nižim cijenama. Potpuno je jasno da taj film ove godine neće gledati.
Ono što je potpuno začudno u cijeloj situaciji da u tom velikom kotaču, koji pokreće niz manjih kotačića, jedinu odgovornost snose ugostitelji. Najmovi za kućice bit će plaćeni, distributeri će biti namireni kao i radna snaga, a institucije će uprihoditi zaradu. Kako je moguće da u tom velikom sistemu samo jedan element snosi rizik. Takva situacija je potpuno neprirodna i još važnije – neodrživa. Neprirodno je motivirati operativnu snagu, zbog koje i egzistira cijeli ovaj advent, samo kaznama, a kad se traži podrška ona izostaje. Trenutno nije bitno pojedino ime, autentičnost ponude ili pojedini izračuni ugostitelja koliko trebaju zaraditi u ovih 45 dana. Nameće se pitanje je li ovakav sustav održiv, a svi elementi pokazuju da nije. Prijašnjih godina, adventskom ponudom vladao je zakon velikih brojeva. Ugostitelji su tada mogli staviti niže cijene jer su postojale mase ljudi koje su bile zainteresirane za taj proizvod. Sad su davanja mnogo veća, ugostitelji su se okušali s višim cijenama, a organizacija je računala da će proći još jednom po ključu zakona velikih brojeva koji nije upalio. Možda bolje da je vremenska prognoza loša jer ona ipak prikriva pravo stanje stvari. Tko bi bio kriv da je "sve" naklonjeno, a posao se ipak nije odradio? Ugostiteljska ponuda je bogata i kućica je mnogo, ali vrlo vjerojatno je ta brojka prevelika kao i cijene kućica koje se još uvijek napumpavaju do neba. Više nije bitan Advent 2022., ali je bitno hoće li institucije shvatiti pouku iz ovog neodrživog modela, a posljedice se prelijevaju na čitav niz različitih branši. Bit će mnogo onih koji neće imati dovoljno da prezime do proljeća, a računali su na ovaj projekt kao spasonosan. Takvih ljudi nije malo, dapače – iznimke su oni koji će se izvući s nulom ili s mršavim plusom. Najvažnije je da naučimo i konačno se počnemo mijenjati i slušati struku jer na njoj počiva održivost cijelog sustava.