Zagrebačka restoranska scena već se više od desetljeća pokušava ozbiljnije baviti američkom hranom koja ne spada u segment brze prehrane. Svi takvi pokušaji, međutim, dosad su bili ili relativno kratkog vijeka, poput danas zatvorenog Papa‘s American Bara kraj starog kina Tuškanac. Što je šteta, jer Zagrebu fali jedan odličan lokal s američkim roštiljem.
Barbeerian na Opatovini već neko vrijeme uspješno spaja neke američke klasike s craft pivom, dok je BBQ Hot Yard postao cijenjena festivalska institucija specijalizirana za američki roštilj. Činjenica jest, međutim, da je zagrebačka scena američke hrane od prošle godine bogatija za projekt u tom žanru. U Skalinskoj ulici, koja spaja popularne ulice Tkalčićevu i Opatovinu, otvoren je Butcher‘s Barrel. Riječ je o lokalu koji se, osim na američku hranu s roštilja, fokusirao i na segment ponude koji u Zagrebu praktički ne postoji - show koktele.
Tako smo jednog prohladnog dana posjetili Butcher‘s Barrel, vođeni znatiželjom i nadom da ćemo napokon kušati ozbiljan američki roštilj u centru Zagreba. Budući da je dan još trajao, zauzeli smo stol na maloj terasi, promatrajući živost jedne od najprometnijih pješačkih ulica u gradu.
Jelovnik, srećom, nije preopširan, što obično sugerira fokusiranost kuhinje. Koncept je jasan: meso, dim i vatra. Kičmu ponude čine polako pečena i dimljena svinjska i goveđa rebra. Za one koji preferiraju klasičnije komade mesa, tu su Tomahawk odrezak i Chateaubriand. Posebno iskače domaći dimljeni pastrami, delikatesa koju je u Zagrebu gotovo nemoguće pronaći, a koja se ovdje nudi na sto grama ili kao dio sendviča.
Odlučili smo se za pastrami sendvič, koji je i dalje raritet na zagrebačkoj sceni, te za svinjska rebra i Mac & Cheese. Karta pića u Butcher‘s Barrelu pokazuje da se koktelima pridaje jednaka važnost kao i hrani. Ponuda je segmentirana na klasike, signature koktele te takozvane show koktele, čija priprema uključuje performans za goste.
Hrana je stigla relativno brzo, no ono što smo dobili ostavilo je podijeljen, pa i blago razočaravajući dojam. Svinjska rebarca bila su svijetli trenutak ručka; meso je bilo iznimno mekano, sočno i bogato začinjeno, upravo onako masno i topljivo kako se od vrhunskih rebara i očekuje. Tehnički, radilo se o vrlo korektnom primjerku američkog roštilja.
Međutim, ostatak narudžbe nije pratio tu razinu kvalitete. Mac & Cheese bio je prilično razočaravajuć, s umakom koji je ostavljao dojam komercijalnog, generičkog proizvoda u kojem se nije mogla osjetiti struktura ni okus bilo kakvog ozbiljnijeg, karakternijeg sira. Najveći problem bio je, nažalost, upravo pastrami, jelo koje smo naručili s najvećim očekivanjima. Meso je bilo izrazito suho, što je samo po sebi ozbiljan nedostatak. No, povrh toga, bilo je i žilavo, što predstavlja ključnu grešku u pripremi pastramija, čija se esencija krije upravo u sočnosti i mekanoj teksturi začinjenog mesa koja se mora topiti u ustima.
Neujednačena kvaliteta izvedbe u kuhinji utoliko je veća šteta jer Butcher’s Barrel ima gotovo sve predispozicije za uspjeh. Lokal izgleda atraktivno i pulsira dobrom energijom, pogotovo u večernjim satima, posluga je profesionalna, brza i, što je još važnije, djeluje prirodno ljubazno, a lokacija u Skalinskoj ulici jedna je od prometnijih u gradu. Sve to čini okvir za zaista uspješan projekt.
Problem je, međutim, u sadržaju koji taj okvir ispunjava. Kad bi kuhinja uspjela postići konzistentnost, tako da sva jela dosegnu visoku razinu koju su pokazala rebarca, i kad bi se cijene koktela blago korigirale kako bi postale pristupačnije široj publici, Butcher‘s Barrel bi imao potencijal postati jedno od posjećenijih mjesta u gradu. Zasad, on ostaje atraktivno mjesto na sjajnoj lokaciji, s golemim, ali još uvijek ne do kraja iskorištenim potencijalom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....