Svježi kubanski kruh, mojo-marinirana i polako pečena svinjetina, kiseli krastavci, rastopljeni švicarski sir i žuti senf osnovni su sastojci kubanskog sendviča koji se danas jede diljem svijeta. Međutim, ovaj popularni sendvič koji na Kubi zovu mixto, prvi put je zemlju napustio krajem 19. stoljeća kada je stigao u Ybor City, povijesnu četvrt Tampe na Floridi. Ondje je postao popularan među radnicima u tvornicama cigara jer je bio jednostavan, zasitan i praktičan obrok u pauzama od posla.
Kasnije je sendvič postao popularan i u Miamiju, gdje se razvila nešto drukčija verzija. Upravo su razlike između Tampe i Miamija dovele do dugogodišnje rasprave o tome koji grad ima pravi kubanski sendvič. Najveća razlika je u salami. Tampa u svoj Cubano tradicionalno dodaje tanko rezanu salamu, što je utjecaj brojnih Talijana koji su živjeli u Ybor Cityju. Miami svoju verziju priprema bez salame, držeći se jednostavnije kombinacije svinjetine, šunke, sira, krastavaca i senfa, onako kako se radio izvorno.
Razlika je i u kruhu koji koriste. Kubanski kruh u Tampi ima meku unutrašnjost i hrskaviju vanjsku koricu, dok je verzija iz Miamija nešto mekša i ima tanju koricu koja postaje hrskava tek kada se sendvič tostira. Upravo je tostiranje važan dio pripreme. Složeni sendvič stavlja se na grill ili u pekač, čime se kruh zapeče, sir rastopi, a svi se sastojci međusobno povežu.
Poseban okus svinjetini daje mojo marinada, koja se najčešće priprema od soka naranče i limete, češnjaka, ulja i začina poput origana i kumina. Meso se polako peče kako bi ostalo mekano i sočno. Kombinacija okusa čini ovaj sendvič posebno zanimljivim jer masniju svinjetinu, negdje i salamu, nadopunjuje topljeni sir, dok kiseli krastavci i senf daju potrebnu kiselost i svježinu.
Tampa je 2012. godine službeno proglasila „Historic Cuban Sandwich” svojim. Miami se, međutim, nije odrekao vlastite verzije. Tadašnji gradonačelnik Miamija Tomas Regalado u šali je komentirao da bi njegova baka salamu u kubanskom sendviču smatrala gotovo svetogrđem. Tako do danas nema dogovora. Miami ima verziju koja je sličnija originalu, dok Tampa ima dulju tradiciju.
U pozadini ove rasprave nalazi se zanimljiva povijest Floride. Kubanski, španjolski i talijanski doseljenici živjeli su i radili jedni uz druge, pa su se njihove kulinarske tradicije prirodno počele ispreplitati. Zbog toga je kubanski sendvič dobar primjer kako se hrana mijenja kada različite kulture dijele isti prostor. Njegov recept ponegdje nije ostao potpuno isti, nego se prilagođavao ljudima i mjestima u kojima se pripremao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....