Hrvatski gastronomski krajolik u velikoj je mjeri oblikovan pograničnim zemljama, a kuhinju je stoga najbolje shvatiti kao šarenilo regionalnih namirnica i jela iz plodnog Jadranskog mora, koje zapljuskuje zapadnu obalu Hrvatske, piše o našoj zemlji Backroads, američka agencija za aktivni turizam specijalizirana za organizaciju biciklističkih tura i avanturističkih odmora.
Duž dalmatinske obale jelovnici su puni jela nadahnutih Mediteranom, nastavljaju opis, dok Slavonija dijeli ljubav susjeda Mađara prema jelima začinjenim paprikom. U unutrašnjosti Hrvatske, slavenska je kulinarska tradicija još uvijek i živa i dobra te je karakteriziraju jela od mesa, krumpira, korjenastog povrća i kupusa, dok je Istra poznata po ručno rađenoj tjestenini, koja podsjeća na talijansku tradiciju.
"Hrvatska je doista avantura za vaše nepce", ističe Backroads, "avantura koja će vas u jednom zalogaju odvesti na putovanje kroz povijest i preko granica Hrvatske".
"Nakon nekoliko dana u Hrvatskoj shvatit ćete da je ručak glavni kulinarski događaj za lokalno stanovništvo, dok su doručak i večera lakši obroci. Kao obrok za koji vrijedi sačuvati apetit, ručak u Hrvatskoj je avantura u više sljedova. Započinje zdjelicom juhe, nakon koje slijedi glavno jelo, obično pečeno meso posluženo s povrćem, krumpirom ili rezancima i salatom", piše ovaj turistički portal dodajući kako ovaj zvjezdani obrok u Hrvatskoj završava jednom od mnogih slastica.
Do večere se mještani često okupljaju u restoranima i konobama na tankim pizzama i zajedničkim platama pikantnih ćevapa, pršuta i sardina na žaru.
A zatim svojim čitateljima nude i dobar savjet: "Za ukusan, jeftin obrok u Hrvatskoj potražite restorane koji poslužuju marendu, gablec ili užinu", te objašnjavaju kako se naziv razlikuje ovisno o tome gdje se u Hrvatskoj nalaze. "Ovi jelovnici s fiksnom cijenom, koji se obično poslužuju od 10 sati, trebali bi biti međuobroci prije ručka, ali lako mogu biti samostalni obroci. Obično uključuju promjenjiv jelovnik od tri do četiri dnevna jela".
U nastavku teksta savjetuju i koja su tipična hrvatska jela uz ne baš u potpunosti ispravne opise (da ne mislite kako smo mi izgubili zdravi razum), a zatim navode i regionalne specijalitete.
Tako su tipičnim hrvatskim jelima nazvali crni rižot, punjene paprike, sarmu i fritule. Međutim, tko god im je objasnio kako se radi crni rižot ili nije znao da se radi od crnila sipe ili je autor teksta sipu pomiješao s lignjom, što bi mu u Dalmaciji teško oprostili. Nadalje, teško da se može reći da su fritule jedna od najčešćih slastica u našoj zemlji. Da, mnogi ih obožavaju i rado peku i/ili jedu, no fritule su specifične za Kvarner i otoke i to u vrijeme poklada, pa ne stoji baš tvrdnja da je upravo ta slastica jedna od najčešćih na našim jelovnicima.
Kad spominju regionalne specijalitete, naveli su brudet, maneštru, soparnik, arancine, škampe i čobanac. Opisujući ih potkrala im se pogreška da se brudet radi od plodova mora, premda je moguće kako je riječ tek o stilskoj pogrešci gdje je autor želio bogatstvo ribe iz našeg mora opisati kao mnoštvo plodova, ali je definitivno pogreška da se brudet kuha satima. Konačno, eto i malog gafa sa škampima. Backroads navodi da se na Kvarneru škampi često pripremaju ispod peke. Da, to je jedan od načina, ali toliko nesvakidašnij da rijetki među nama mogu reći da su ga probali, što sa škampima na buzaru ili škampima na gradele nije slučaj.
Ako ništa drugo, barem im je zanimljiv zaključak na kraju teksta: "Hrana u Hrvatskoj je poput nacionalnog sporta, a jelovnici koji se mijenjaju dok se krećete zemljom čine ga još uzbudljivijim".