“Naša su vina ono što je priroda dala, s minimalnim uplitanjem”
Kad sam bila mala, govorila sam roditeljima da ću biti cvjećarica. Dobro, biljke su i dalje u pitanju, ali na kraju ne dobijemo bukete, nego vino - uz smijeh svoju priču počinje Ana Ritoša, mlada istarska vinarka koja je od samih početaka uključena u rad svoje obiteljske vinarije.
- Kad sam bila u prvom razredu Poljoprivredne srednje škole u Poreču, upravo smo počeli krčiti šumu. Pratila sam vađenje kamena i sve korake do podizanja mladog vinograda - priča Ritoša.
Iako je njezin otac Vili počeo s uspješnim radom, tijekom godina se dinamika u vinariji Ritoša promijenila, a Ana je stasala od djeteta zaokupljenog školskim obavezama do studentice vinarstva, a potom i do glavne odgovorne za sve što se događa u vinogradu i vinariji.
- Trenutačno je većina odluka i odrađivanja poslova na meni. Tata je i dalje uključen, ali u manjem postotku. Što se tiče vinograda, on je prisutan u mehanizaciji, zaštiti vinograda, obradi tla i berbi, kad nam pomaže i ostatak obitelji. Kada je o rezidbi i vezivanju te zelenoj obradi vinove loze na proljeće riječ, ja sam tu odgovorna, režem i vežem sama. Kako je prestala njegova veća posvećenost vinogradu, otac se vratio ribolovu - ističe.
Iako je završila prvu razinu tečaja za sommeliera na kojoj se razrađuje prepoznavanje karakteristika i okusa vina, Ana Ritoša će vam radije objasniti kako njezino vino nastaje. - Uvijek mi je draže pričati o nastanku vina u podrumu, a okuse prepustiti onima koji kušaju vina, pogotovo na vinskim festivalima gdje je više ljudi. Volim onda pustiti ljude da samostalno kušaju vino i potom zajedno komentiramo jer svatko na svoj način doživljava vino. Smatram da radimo iskrena vina, odnosno nemamo pretjeranih intervencija u grožđe i vino. Naravno, vino ima neke osnovne karakteristike, ali sve ostalo je stvar osobnog ukusa - pojašnjava Ana, ali napominje:
- Sommelierski tečaj mi je svakako pomogao u marketinškom dijelu posla, ali i u podrumu jer jednostavno drugačije razmišljaš o tom vinu i imaš drugačiji pristup. Primjerice, proizvodimo malvaziju i pritom koristimo više različitih kvasaca. Svaki od tih kvasaca daje svoje karakteristike, jedan daje više arome na nos, drugi daje punoću okusa i tako dalje, pa kombiniramo nekoliko kvasca i radimo jednu liniju za vino koje će ići u bocu, a ostalo prodajemo kao rinfuzno vino.
Dodaje da na predrasude više ne nailazi, no kada je bila mlađa, nerijetko bi joj se dogodilo da je na vinskom festivalu zamijene za hostesu pa bi se šokirali kada bi shvatili da zapravo kušaju njezino vino. - Ljudi se iznenade kada kažem čime se bavim i koji obujam posla obavljam. Volim se našaliti da sam ja sin u obitelji jer neki smatraju vinarstvo muškim poslom zbog težine fizičkog dijela, što ono apsolutno nije. Mehanizacija zamjenjuje veliki dio fizičkog rada i nema pretjerano teških fizičkih poslova. Uvjeti rada znaju biti izazovni, posebice ljeti u vinogradu, ali i to se izdrži. Vrlo bitan dio je donošenje odluke, nakon koje slijedi njeno provođenje. Vino je živo biće koje se konstantno mijenja i koje treba razumjeti i pratiti jer ako nešto ne prepoznate i ne reagirate na vrijeme, gubite i vino i zaradu. No, puno mi je draže baviti se time, nego uredskim poslom gdje bi čitav dan boravila za računalom - priznaje.
Kako pristižu nagrade, priznanja i medalje, postaje sve jasnije da je Ana odabrala pravi put. Naime, u posljednje dvije godine vinarija Ritoša dobila je nekoliko Decantera, među kojima su srebrne medalje iz 2018. dodijeljene za etikete Dolce amato i Dolce adorato iz 2016. godine, ali i srebro za teran iz 2015. godine.
- Decanterova priznanja svakako su potvrda da odrađujemo dobar posao, da je način na koji radimo ispravan i da tako trebamo nastaviti. Izrazito smo ponosni na te nagrade.
Kada je riječ o planovima za budućnost, Ana je skromna i želi održati postignutu kvalitetu i količine te se možda jednog dana proširiti. - Mi smo u brzom roku postigli visok stupanj kvalitete i prepoznatljivost na tržištu, no budući da smo uključeni samo mi iz obitelji, zasad je obujam posla idealan. Vina nam se nalaze u prodaji diljem Hrvatske, uglavnom u vinotekama i restoranima. U startu nismo htjeli niti mogli razmišljati o izvozu jer nismo imali količine, no u posljednje četiri godine vinogradi su nam došli u puni rod pa sada možemo razmatrati izvoz na europska tržišta, a nadamo se, i preko oceana - istaknula je za kraj.