Već godinama uz najavu novih izdanja Dobre hrane stoji taj promotivni slogan: prvo "najsočniji magazin Nedjeljnog Jutarnjeg" dok je još izlazila u mjesečnom ritmu uz ove novine svake prve nedjelje u mjesecu, a sad kad je samostalno na kioscima kao bogato kvartalno izdanje, "najsočniji magazin u zemlji".
Dosta dugo to mi je zvučalo nekako nespretno, možda zbog najrazličitijih asocijacija i konotacija. Danas s tim uopće nemam problema, štoviše mislim da je taj pridjev vrlo primjeren i sasvim opravdan. Kad prolistam tih osamsto i više stranica koliko je ukupno uvezano u četiri ovogodišnja sezonska izdanja, kao i prethodne dvije godine otkad Dobra hrana živi kao tromjesečnik, ponosno sam svjestan činjenice da tako sočnog sadržaja nema nigdje drugdje.
Teme broja, editorijali, reportaže, intervjui, specijalni prilozi, originalni članci, pregledi i vodiči... Ne može sočnije, čak i kad se radi o sušenoj ribi. Pritom, nitko drugi na tržištu to više ne radi tako temeljito kao ova naša mala redakcija, uz veliku pomoć i znanje Cropixovih fotografa i drugih vrijednih suradnika. Naime, u današnje vrijeme, kad je papir za mnoge još samo relikt, svjesna odluka da svih 200 stranica magazina napunimo vlastitim radom, ne koristeći se svim mogućim izvorima, zvuči poslovno suludo, gotovo poput pucanja u vlastito koljeno, a možda i kao ozbiljan razlog za otkaz uredniku.
Jer, specijaliziranih sadržaja koji samo čekaju da budu prevedeni kao i materijala s raznih foto stockova s milijunima fotografija danas je na pretek, i svakako su jeftiniji od troškova putovanja i smještaja našeg reportera i fotografa koji će s udaljenog otoka donijeti najsočniju reportažu o tradiciji sušenja ribe i zaboravu otrgnuti stoljetne recepte. Kao što je i lakše kupiti i prevesti tutorial o fermentiranju kineskog kupusa, uzgoju kvasca s kojim ćete ispeći kruh, o proizvodnji vlastitog piva ili motanju i kuhanju obične sarme, nego sve to napraviti sami.
Ali, znate što? Oni koji sve to samo plate, prevedu i objave, s tim "svojim" sadržajem nisu ni izdaleka toliko povezani, prema njemu tako strastveni niti na njega ponosni kao mi koji sve to radimo sami, od nule. I to je ono što nas, koliko god taj put bio zahtjevniji i izazovniji, uvijek iznova motivira. A najvažnije, jer bi bez toga trud bio uzaludan, to je ono što publika beziznimno prepoznaje i cijeni kao vrijednost kojoj vrijedi pokloniti pažnju. I to je, naposljetku, ono što naš magazin čini "sočnijim" od drugih: prave priče, pravi recepti, pravi ljudi na pravome mjestu.
Da citiramo samo apel s proljetne naslovnice: "kako sačuvati medvjeđi luk, otkostiti mladu patku, skuhati rakovicu, napraviti najbolje kremšnite"... Mi znamo kako, i to je naša najveća prednost. A kad to zahvaljujući Dobroj hrani znaju i naši čitatelji, nitko sretniji od nas. Preostaje nam samo da u 2026. uđemo još hrabrije i s većim ambicijama. Za još sočniju Dobru hranu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....