U Zagrebu trenutačno postoje samo dva restorana koja se bave istarskom kuhinjom. Jedan je Vodnjanka, čija je matična adresa, naravno, ona istarska u Vodnjanu, te restoran Burin, koji je nedavno promijenio koncept i odlučio okušati sreću kao istarska konoba.
Tako u glavnom gradu koji bi trebao biti meka hrvatske gastronomske kulture ima skroman broj restorana u kojima, primjerice, možete pojesti domaće fuže. Vodnjanka je smještena u strogom centru grada, u Gundulićevoj ulici, i nije osobito vidljiva jer je donedavno sam natpis blokirala golema skela. Zagrebačka Vodnjanka je doista prelijepo uređena i prava je šteta da zbog aljkavosti gradskih vlasti koje još uvijek nisu sanirale oštećenja od potresa, vi takav restoran ne možete primijetiti.
Primjerice, u kutu restoranske sale nalazi se veliki piano, na zidovima su umjetnička djela velikih formata, odmah po dolasku, pa makar stigli u podne, konobar pali svijeću za vašim stolom, a buka s ulice ne narušava gotovo meditativan ambijent. Ipak, kad smo dolazili i slučajno zalutali u unutarnje dvorište u neposrednoj blizini restorana, pomislili smo kako bi ovdje bilo lijepo sjediti na stolcima od kovanog željeza, ispijati čašu vina, meziti malo istarskog pršuta i sira i zamišljati da smo u kakvom istarskom gradiću.
Nismo, naravno, jedini kojima je takvo što palo na pamet. Iz restorana su nam također potvrdili kako su razmišljali u istom smjeru, ali ponovno zbog odluka gradskih vlasti ne smiju postaviti terasu. U zagrebačkoj Vodnjanki se uglavnom dobro jede, a to se posebno odnosi na mesna jela.
Meso nabavljaju od Agencije za ruralni razvoj Istre (AZZRI), a mi smo se zaželjeli dobrog odreska s prilogom (200 kuna). Naručili smo medium rare i doista smo takav i dobili. Sočan, crven, živ, a opet lijepo pečen. Služe ga s pečenim krumpirom, slanim fritulama od skute i poriluka te tikvicama u tempuri, koje nisu masne i zadržale su hrskavost. Često znamo naručiti njihova jela i dostavom.
Za njihove fuže je evidentno da su domaći, kuhani su al dente i ostanu u dobroj formi čak i kad ih naručite putem dostavnih servisa, na što restoransko osoblje ne može utjecati i da tome nije tako. Šugo od boškarina je korektan, a porcije su doista obilne (66,50 kuna trenutačno je promotivna cijena, inače koštaju 95 kuna).
Ono što bi doista trebalo biti bolje su pljukanci u umaku od crnog tartufa, koji su prepuni vrhnja i iako imaju naribanog tartufa, što je pozitivno, osjeti se snažna aroma tartufate.
Njihova tjestenina je doista dobra, domaća i ukusna pa je prava šteta da ovakav istarski klasik ne bude izveden kako treba, a zasigurno imaju potencijala poboljšati recepturu. U Vodnjanci ne biste trebali propustiti desert, i to njihovu čuvenu bumbarsku tortu od badema.
Stanovnici Vodnjana nazivaju se bumbarima, govore bumbarskim dijalektom, a budući da su u Vodnjanu nekad bile plantaže badema, naglasak je upravo na toj namirnici. Osim badema, znali su se koristiti i pinjoli. Njihova famozna torta nema brašna ni praška za pecivo, ali je doista intenzivnog okusa i vrlo posebna. Evidentno je da brinu o svakom segmentu i zagrebačka ekspozitura kultnog istarskog restorana ima veliki potencijal biti još bolja.
Hrana 8
Ambijent 8
Usluga 8
Vrijednost za novac 8