Gotovo tri godine od pojave koronavirusa, svijet je nekako nastavio živjeti, možda nije pogrešno reći i da je zakoračio u neki novi, drugačiji život. Koronavirus u mnogočemu je promijenila svakodnevicu. Mnogi radnici otpušteni su iz velikih kompanija, dio se vratio na posao, dio još uvijek radi od kuće, a treći dio kombinira rad od kuće i dolazak na posao. Promijenile su se i prehrambene navike. Prije lockdowna, dok još nismo ni znali za koronu, radnici u velikim tvrtkama običavali su ručati u menzama, kantinama, restoranima u sklopu tvrtke. Danas ti veći ili manji prostori namijenjeni za zajedničke ručkove radnika zjape prazni, posebno u velikim europskim i američkim gradovima. Situacija nije mnogo drugačija u Hrvatskoj. Sjećamo se vremena iz ne tako davne prošlosti kad smo se dogovarali s kolegama iz redakcije tko će ranije otići na ručak i dojaviti ostalima što se dobrog nudi tog dana za ručak ili kalkulirali kad je najbolje šmugnuti na klopu, a da ne zapnete u gužvi. Danas ovaj scenarij zvuči kao neka radnja davno zaboravljenog filma.
Uredska menza preživjela je i industrijsku revoluciju i eru skupih poslovnih ručkova, ali teško da će se u nepromijenjenom obliku zadržati i u budućnosti. Strani mediji izvještavaju o otpuštanjima velikog broja ljudi iz uredskih menzi, a jedan od primjera je i slučaj firme Meta (Facebook) koji je ovog mjeseca najavio otpuštanje 126 zaposlenika iz kantine. Velike uredske menze postaju prošlost jer su postale preskupe za održavanje.
Danas na tim mjestima, prostranih uredskih blagovaonica niču oaze za opuštanje zaposlenika. Mladi ljudi do 35 godina fokusirani su na vlastiti psihofizički razvoj i postizanje blagostanja u privatnom i poslovnom životu. Primijećeno je da ljude u velikim američkim firmama više ne motivira odlazak na besplatni ručak u menzu, već ga preskaču kako bi što prije završili s poslom i mogli se posvetiti svojim privatnim interesima. Besplatna pizza više nikog ne zanima niti će privući nove motivirane radnike. Analize pokazuju da zaposlenici traže autentičnije obroke, zanimljive kombinacije okusa, jedu manje mesa, preispituju radnu etiku, važna im je održivost i ekološka osviještenost.
New York Times je izvijestio o brojnim slučajevima i ambicioznim pothvatima koje tvrtke poduzimaju kako bi osigurali bolju prehranu i radne uvijete. Lideri velikih kompanija smatraju da će poseban sadržaj koji radnici mogu konzumirati zajedno zaustaviti eroziju korporativne kulture i da će ljudi ponovno rado dolaziti u ured. Tvrtke otvaraju koktel barove i organiziraju zabave na kojima zaposlenici otvaraju kamenice u zalazak sunca da se kolege opuste i druže nakon posla. Neki idu korak dalje i angažiraju slavne arhitekte za uređenje nekadašnjih menza. The Durst Organization je jedna od najstarijih tvrtki koja se bavi nekretninama u New Yorku. Oni su angažirali Franka Gehrya koji je odradio projekt renovacije težak 150 milijuna dolara. Postavili su košnice na krov susjedne zgrade, a med se koristi u kantini firme. Zaposlenici imaju tečajeve kuhanja, ostaci hrane se otpremaju na farmu u vlasništvu The Dust Organizationa, a kompost koriste za uzgoj povrća. Zaposlenici Gotham Asset Managementa i National Bank of Egypta, ovog ljeta su se nakon posla mogli opustiti na prostranoj terasi i uživati u otvaranju svježih kamenica i promatrati zalazak sunca.
Oni koji nemaju basnoslovne iznose na računu, subvencioniraju radnicima dostavu hrane. Aplikacija pod nazivom Relish by ezCater okuplja različite restoranske narudžbe od zaposlenika i isporučuje ih sve u isto vrijeme, u jedinstvenom pakiranju, tako da svi mogu jesti zajedno. Ankete pokazuju da u danima kada nudi subvencionirani ručak putem aplikacije Relish, u ured dolazi pet puta više zaposlenika.
U Hrvatskoj još uvijek nije osobito zaživjela kolektivna svijest o važnosti kvalitetne hrane koja ima moć povezivanja ljudi i povećanju zadovoljstva na poslu. Velika većina osuđena je na hranu iz dostave, osim ako si zaposlenici ne pripreme vlastiti obrok kod kuće. Izuzetak koji nam je poznat je slučaj softverske tvrtke Mireo koja se bavi kreiranjem rješenja za GPS navigaciju pa na račun toga surađuje s glavnim proizvođačima automobilske opreme. Oni su još prije dvije godine prepoznali novi trend uredskih prehrambenih navika i promišljali o tome kako povećati zadovoljstvo zaposlenika na poslu. Naime, za njih četrdesetak kuha profesionalna chefica, a zaposlenici dolaze na ručak u grupama po desetero od 11 do 13 sati.
Anita Margić profesionalna je chefica. Iako ju je početni entuzijazam zamalo odveo u sferu novinarstva, odlučila se za gastronomske vode. Završila je studij gastronomije u Italiji, a njezin životopis se poslije popunjavao top-imenima. Iskustvo koje ju je osobito obilježilo je suradnja s Anom Ugarković, silom koja je educirala generacije i generacije kako jesti dobro i kvalitetno, a pritom uživati i ne trošiti gomilu novca na pripremu obroka.
Zamislite samo da vam svaki tjedan stiže meni koji nudi izbor od deset različitih jela, a svaki dan možete izabrati jedno od dva, kao što su tikvice punjene bulgurom i janjetinom te zapečene s malo naribanog ovčjeg sira u bogatom umaku od kopra i grčkog jogurta, pašta s kozicama s kremom od indijskih oraščića i pestom od bosiljka, egzotični curry s morskim psom ili možda tortica s brokulom i gorgonzolom. Zvuči li bolje bijeli ragu od junetine s bobom ili možda popečci od bulgura s feta sirom i salsom od pečenog povrća?
Tvrtka Mireo prepoznala je važnost kvalitetne prehrane i vide promjene u prehrambenim navikama svojih zaposlenika. Daleko su motiviraniji za rad, ali su zainteresirani za recepte, začine i kuharske tehnike. Aniti dolaze po razne kulinarske savjete čak i oni koji nisu mislili da će ih ikad zanimati kuhanje osim da prežive. Načina i primjera ima, da je bar više takvih!