Prošlog je vikenda po šesti put u Osijeku održan WineOS, međunarodni sajam vina, gastronomije i piva. Izgleda, najuspješniji do sada. Organizator barata s brojkom od gotovo 3000 posjetilaca i 110 izlagača iz Hrvatske, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Impresivne brojke. Prvi put je ova vinska smotra održana u sportskoj dvorani Gradski vrt, za razliku od dosadašnjih koje su bile smještene u susjednom, lijepom secesijskom paviljonu u kojem je donedavno stolovao restoran Muzej okusa.
To se preseljenje pokazalo jako dobrim, jer iako bi dvorana navečer bila krcata, još uvijek u njoj nije bilo neugodne gužve kao prošlih godina. Najzanimljiviji dio WineOSa svakako su radionice koje smišlja i vodi jedan od naših najvećih vinskih znalaca, novinar i vinski pisac Željko Garmaz. Tu si svakodnevno mogao izabrati jednu od četiri radionice, jednu zanimljiviju od druge. Svakako uz veterana Zdjelarevića, koji je ponudio svoju arhivu, najraritetnija bila je ona samozatajnog istarskog vinara Morena Degrassija.
Ovaj rodonačelnik istarskog vinskog preporoda tijekom godina nasadio je čak šesnaest vinskih sorti u svojim vinogradima, koje nakon berbe dugo njeguje vina u podrumu prije nego što ih u malim serijama ponudi tržištu. Neka koja smatra najboljima rijetko kad budu predstavljena vinskim zaljubljenicima jer ih smatra toliko dobrima da ih želi podijeliti samo s najbližima i istinskim znalcima.
Takva je bila ova osječka prilika jer je Moreno od svojih tridesetak etiketa donio nekoliko boca koje nikad nisu bile predstavljene širem krugu vinskih štovatelja.
Činjenica je da se karakter može odčitati po vanjštini. Moreno Degrassi, miran, staložen čovjek, upravo me podsjeća na kakva vatikanskog prelata. O vinima govori kao o živom stvoru koji se razvija pred njim, često i mimo njegove volje s puno iznenađenja.
Za svog enologa odabrao je jednako staloženog suradnika, Alena Matelića, za kojeg biste, sudeći po izgledu, pomislili da je kakav doktor ili profesor kanonskog prava, dakle iste posvećenosti, mirnoće i gotovo fanatične vjere u visoku kvalitetu njihovih vina koja su nekad toliko izuzetna da ih ne označavaju godinom berbe. Takva su među predstavljenim vinima bila dva specijala - Terre Bianche Limited edition 1 i Terre Bianche Limited edition 2, kupaže četiriju sorti u kojima prevladavaju berbe iz 2015., ali ima i onih iz ’11, ‘12. i ’13.
Mene je svojim upravo nevjerojatnim skladom pak najviše oduševio Degrassi passito iz 2011. U ovoj poluslatkoj kupaži prosušenih bobica, flaširanoj u maloj boci, prevladavaju syrah i petiti verdot. Usput, Moreno Degrassi, stalno težeći za unikatima, prvi je u Istri zasadio petit verdot kao i viognier (vugava). Radionica s osam njegovih vina na kojoj su sudjelovali i suci Decanter World Wine Awarda, s pravom je nazvana “Biseri iz podruma Morena Degrassija”.