Osnivač čokoladnog kluba Boris Jurič svaki objed završi desertom ili kockom čokolade
U životu se vodim i živim po staroj rimskoj izreci: Kruha i igara. Važno je zaraditi svoj “kruh svagdašnji”, ali i imati bogatu trpezu u kojoj će uživati sva osjetila. A s obzirom na to da sam strastveni obožavatelj čokolade, te osnivač i predsjednik “čokoladnog kluba”, udruge ljubitelja čokolade, za mene vrijedi i izreka “Kruha i čokolade”, iz legendarnog stripa Alan Ford. Iako nisam jutarnji tip i doručak mi nije toliko važan, crna turska kava je nezamjenjiv jutarnji ritual. Nakon kave pojedem jabuku i naravno jednu kockicu čokolade koju topim u ustima na putu prema poslu. Nikada ne grizem čokoladu, jer ona se mora lagano otopiti u ustima. Jedino tako se mogu osjetiti svi okusi i sva organoleptička svojstva čokolade.
Ručak mi je najvažniji obrok u danu, i njime počinju sva moja maštanja. Najviše volim kuhati sa suprugom Melitom, koja me naučila osnovama kuhanja i oslobađanju straha od neuspjelog jela. Najčešće kuhamo vikendom, jer zbog brzog tjednog tempa ne stignem svakodnevno provoditi vrijeme za štednjakom. Volim sva jela na žlicu, posebno grah i ribu na sve načine. Poklonik sam libanonske kuhinje koja savršeno sljubljuje arapska jela i jela Mediterana. No, uživam i u svim naπim regionalnim kuhinjama, od istarske supe do bosanskog lonca. Ovoga proljeća glavna namirnica u našoj kuhinji bio je medvjeđi luk, i s njim smo pripremali uistinu svašta, od običnih sirnih namaza do miomirisnih mesnih jela.
Kako sam ušao u zrele godine, nisam više u kondiciji i ne idem po disko klubovima, pa mi preostaje večeri provoditi u kuhinji, i u dobrom društvu eksperimentirati s neobičnim, ali i običnim, rustikalnim receptima.
Neku večer smo se tako upustili u avanturu s goveđim carpacciom, koji smo poslužili s mladom ciklom i umakom od hrena, parmezana i gljiva bukovača. Gosti su nam bili dragi prijatelji koji su nam dali čistu desetku.
Svaki moj objed mora završiti desertom. To ne mora uvijek biti kolač, iako se ne bih bunio da je svaki put neki čokoladni, kao recimo čokoladna torta s čilijem. No, zadovoljit ću se i s nekoliko kockica vrhunske čokolade. Moj način konzumiranja čokolade je specifičan i sličan je degustaciji vina. Kao što i kod kušanja vina postoji neki redoslijed, tako i ja svoje čokolade prvo izlomim na kockice, stavim ih u zdjelice i prvo degustiram one crne, opore, s visokim udjelom kakaa, a završavam s tzv. vulgaris, mliječnim čokoladama. Veliki sam poklonik vina i njega najčešće pijem uz objed, a trenutačno sam na crnim vinima Mare Mrgudić s Pelješca, te u opsesivnoj fazi proučavanja svih vrsta Sauvignona.
Hrana mi mnogo znači, a čokolada je stil života. Stoga smo i mi u udruzi ljubitelja čokolade promijenili alanfordovsku izreku i zaključili da je za život potrebno “igara i čokolade”.