Kada se prije nekoliko godina brunch ponuda tek počela pojavljivati na menijima malih bistroa i slastičarnica, činilo nam se, naišla je na otpor među gostima. U to vrijeme 50 do 80 kuna za jaja na tostu s Hollandaise umakom činilo se prevelikom cijenom za nešto što se, ako imate malo znanja u kuhinji, može pripremiti i kod kuće. Nismo jednom naišli na komentare kako je brunch engleska ili, kasnije, američka izmišljotina te kako među zagrebačkom publikom zasigurno neće zaživjeti. Ipak, čini se da su se stvari danas itekako promijenile. Mjesta koja nude brunch sve je više, gosti više ne pružaju otpor prema nečemu toliko banalnom kao što je avokado tost i spremni su potrošiti 10-ak eura kako bi doručak produžili na ručak i uz šalicu, dvije kave, matche, čaja ili cijeđenog soka uživali u instagramičnim obrocima.
Shvatili smo to nedavno, kada smo na obično jutro usred tjedna svratili u zagrebački Boogie Lab. Osim velike gužve i niti jednog slobodnog stola u 11 sati ujutro na radni dan, dočekalo nas je i ljubazno osoblje koje nas je uputilo na to da, ukoliko želimo stol, stanemo u red na terasi pekarnice u kojem su se već nalazile četiri strpljive ekipe. Kako je temperatura vani bila oko nule, brunch smo taj put ipak odlučili potražiti negdje drugdje.
I nije samo Boogie Lab adresa na kojoj su ljudi spremni čekati u redu kako bi pojeli, primjerice, kajganu sa slaninom na brioche tostu s grčkim jogurtom i sezonskom salatom po cijeni od 10 eura ili zdjelicu granole s domaćim jogurtom za 6 eura. Dovoljno je prošetati zagrebačkom tržnicom Dolac u bilo koje doba tjedna, a posebice vikendom i ispred popularnog Brooma 44 zateći cijeli red onih željnih malo drugačijeg doručka, bruncha i ručka, šalice dobre kave ili čaja. Situacija nije ništa drugačija niti nekoliko koraka dalje, u Salu na Opatovini, gdje se od otvorenja redovito na dnevnoj bazi rasprodaju salenjaci, štrukli, sendviči, kruh i slastice svih vrsta i oblika.
Osim toga, u posljednjih godinu dana otvorena su i mjesta namijenjena samo posluživanju bruncha, poput primjerice Balance Bruncha u Bijeničkoj ulici, gdje se također mogu pojesti jaja u nekoliko različitih kombinacija, granola zdjele ili kroasan. Cijene u Balance Brunchu kreću se oko 10 eura i, unatoč tome što će dio publike reći kako je to previsoka cijena za, primjerice, pohani kruh s voćem i džemom, Balance Brunch ipak već godinu dana posluje prilično dobro.
Sve veća popularnost bruncha dovela je do toga da se slane opcije za kasni doručak ili rani ručak uvode i u slastičarnice. Time se, primjerice, povela Mia Salman iz popularne Meet Mia slastičarnice gdje smo nedavno pojeli vrlo vjerojatno najjeftiniji brunch u gradu. Kroasan s avokado kremom i jajem, naime, platili smo samo 3,70 eura, dok sendvič s pršutom, rajčicom i brie sirom u brioche pecivu ovdje košta svega 3 eura.
Iako se brunch u Meet Mia slastičarnici možda ne može mjeriti s onim u pekarnicama gdje se koristi sourdough kruh i gdje se većina sastojaka na tanjuru proizvodi ručno i na licu mjesta, može biti dobra opcija za one koji ne žele potrošiti previše, a gladni su i ne da im se prljati tavu i gnječiti avokado u vlastitoj kuhinji.
Osim Meet Mie, dobar brunch nudi i Jolie Petite slastičarnica na zagrebačkoj Knežiji, za koji je ovdje zadužen talentirani Matija Štelcer. Kruh i peciva kao što su bagels i piadine rade sami, a zatim ih spajaju s maštovitim kombinacijama sastojaka. Nude tako, primjerice, avokado tost s furikake miksom i klasični BLT sendvič, ali sastavljen od domaćeg mliječnog sourdough kruha, domaće miso majoneze, cherry rajčica, iceberg salate i hrskave slanine. Cijene se kreću oko 6 eura.
Dobro je spomenuti kako se u Zagrebu, osim klasičnog bruncha, uživati može i u bezglutenskim opcijama ovog sve popularnijeg obroka. Bistro Fetiš, smješten na uglu Bauerove i Martićeve, tako nudi jela kao što su različiti sendviči od domaćeg, bezglutenskog kruha, quicheove i savijače, namaze i juhe i odlična je opcija ako ne podnosite gluten ili se jednostavno želite počastiti ukusnim bezglutenskim brunchem.
Na kraju, jedno je sigurno. Oni već godinama skeptični prema brunchu kao konceptu, čini se, ipak su izgubili ovu bitku. Sve više Zagrepčana zagrijano je za ovaj tip uživanja u jednostavnoj hrani, pa čak i spajanja doručka i ručka u jedan dugačak obrok i, ono najvažnije, spremni su to platiti iznosima za koje bi na pojedinim adresama mogli dobiti i kakav konkretniji obrok. Stoga, idući puta kada pomislite kako je ponuda na domaćoj sceni, uz pokoji izuzetak, pomalo dosadna, a gosti uglavnom traže iste, već tisuću puta isprobane stvari, sjetite se da su čak i Zagrepčani poklekli pred brunchem.