I tako mi odlučismo biti divlji, to boldly go where no man has gone before…napravit ćemo bijelu pizzu bez kvasca! Pizza. Bez kvasca. I bez pelata. Najluđi smo. Somebody stop us! Joj, znam, neki ju stalno tako rade.
Prvo sam usula brašno, zatim sodu bikarbonu i sol i sve skupa malo promiješala. Onda sam dodala tekući dio i krenula mijesiti. Nije baš bilo tako lako. E sad, iako mi je ćale bio kemičar, ne znam vam reći zašto nije bilo lako. S kvascem je to mačji kašalj i ne zahtijeva baš pokazivanje bicepsa. Je l’ otopljeni kvasac momentalno učini tijesto mekšim il’ što? Bolje da se ne sramotim sa svojim zaključcima. No, ovo, bez kvasca, nije bilo mekano i nekako se listalo. Dodavši još malo mlijeka samo je postalo ljepljivo pa sam morala dodati i još brašna.
A onda sam došla na ingenioznu ideju. Rekla sam: “Antonio, aj’ ti to gnječi. E, a onda i razvaljaj.” Najbolja odluka tog dana.