Igličasta kiša zavlači se pod kišobran i bocka lice. Njezin je žamor jedva čujan na pustome trgu. Lokve su čiste, no bez odsjaja. Večer je još satima daleko, ali njezina tmina već u obruču drži žutu toplu svjetlost iz ulične lampe. Razgolićene lipe i divlji kesteni stabla su bez sjena. Karlovački noir, bez glavnog i sporednih likova, nema ni slučajnog prolaznika. Zvono iz tornja crkve Svetog Trojstva, opasane franjevačkim samostanom, udarom koji se razlio po Trgu bana Jelačića označilo je 17. sat prvog prosinačkog četvrtka. Ulazimo u druge najstarije karlovačke zidine unutar utvrđenog prostora gradske jezgre u obliku šesterokrake zvijezde. U samom srcu ovoga vojnoga grada starija je samo kurija nekoliko kuća dalje, danas Gradski muzej, koju je dao sagraditi...