Čvarci, to tradicionalno jelo siromašnih, danas su postali gotovo statusni proizvod. Na zagrebačkim tržnicama kilogram čvaraka doseže i do 45 eura po kilogramu. Jedan od glavnih razloga rasta cijena leži u tome što, govore nam iskusni mesari, svinje više nisu kao nekad, nisu masne nego mesnate. Dodaju i da su se nekad svinje uzgajale drugačije, hranile su se domaćom hranom, kukuruzom i ostacima s gospodarstva, a klale se jednom godišnje. Danas se sve radi industrijski, svinje su brže spremne za tržište, ali daju manje masti. A bez dobre masti, slažemo se - nema ni dobrih čvaraka.
Zbog manjka kvalitetne sirovine, proizvođači su prisiljeni plaćati više za svinjsku slaninu, što se automatski prelijeva i na konačnu cijenu. Usto, proces proizvodnje čvaraka nije nimalo jednostavan ni kratak, traži vrijeme, strpljenje i, znaju oni koji su bar jednom bili na kolinju, čvrstu ruku. Kada se uračuna cijena plina, rada i sirovine, jasno je zašto su današnji čvarci postali gotovo delikatesa.
Drugi, još veći problem, stiže iz stočarskog sektora. Proizvođači koji se oslanjaju na hrvatsku svinjsku sirovinu imat će ozbiljnih poteškoća zbog svinjske kuge. Sve to dovelo je do lančane reakcije - manje sirovine, veći troškovi, skuplji čvarci.
Na trešnjevačkoj tržnici u Zagrebu, čvarke smo našli u tri mesnice. U mesnici Kudelić čvaraka ima, a cijena paketa od 200 grama iznosi 4,65 eura i, sudeći po redu koji se stvarao ispred mesnice, čini se da Zagrepčanima nije problem čekati za Kudelićeve proizvode.
Nedaleko Kudelića, u mesnici Agrozelina potvrđuju nam kako imaju čvaraka, a cijena po kilogramu iznosi 20 eura. Na istoj tržnici, u mesnici Mraz cijena iznosi 30 eura po kilogramu, dok je cijena čips čvaraka, onih tankih, hrskavih i slasnih, čak 45 eura po kilogramu.
Proizvođači, shvaćamo brzo, nevoljko komentiraju poskupljenje ovih donedavno pristupačnih zalogaja. Štoviše, unatoč negodovanju onih koji se sjećaju vremena kada su čvarci bili sasvim dostižna roba, i sa sadašnjim cijenama, čvarci nestaju sa polica mesnica.
Tako su čvarci u neku ruku postali i simbol jedne promjene, možda i nostalgije za vremenima kad se sve radilo polako i kod kuće. Iako se sada na tržištu otvara prostor za uvoz, domaći proizvođači nisu zabrinuti, ako pitate njih, oni ne donose isti okus ni kvalitetu, što njihovi kupci još uvijek prepoznaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....