Agresivno sam optimistična, rekla je Ana-Marija, a izgledala je agresivno ustrašena.
Legitimno. Do javnog lansiranja portala Dobra hrana ostalo je nekoliko sati; programer Marko prestao je odgovarati – imao je mobitel, ali mobitel nije imao baterije; dizajner Ivan posljednji put je spavao otprilike onda kad se urednica portala Ana-Marija priključila timu Dobre hrane, a od tog nije prošlo manje od tjedan dana; opće sramoćenje bilo je izvjesno.
‘Da li da na Fejs stavimo neku poluispriku’, šalje mi Ana-Marija SMS oko jedan popodne, SMS koji nisam trebao pročitati jer sam stajao u crkvi i gledao krštenje bratićeva sina. Mobitel opet zavibrira.
Opet neka pomalo zbunjujuća poruka. Ta me njena nekoherentnost nije uznemirila samo zbog činjenice da opet petljam po mobitelu iako ne bih trebao, već i jer je nagovještavala nagoviješteno : osim što je za taj broj mjesečnog izdanja Dobre hrane pravila recepte s kruškama, Ana-Marija Bujić je i puknula kao kruška
Mlada blogerica, vlasnica popularnog bloga ‘Da mi je nešto slatko…’, ovom brodu luđaka zvanom Dobra hrana fizički se priključila tjedan prije lansiranja, a tijekom lansiranja nije bila sigurna može li se, kada i gdje iskrcati.
Srećom, nije. Preživjeli smo, natukli skoro 100.000 unique usera u manje od tjedan dana, a Ana-Marija danas u potpunosti prihvaća svoju sudbinu: njen ‘Da mi je nešto slatko…’ seli se na portal Dobre hrane.
Sasvim iskreno, nemam pojma kako smo ovu ambicioznu 26-godišnjakinju iz Dubrovnika (ovim potezom izbjegavam raspravu Dubrovkinja – Dubrovčanka, kojom me deda, pjesnik i novinar, zabavljao u djetinjstvu) nagovorili da preuzme vođenje portala Dobre hrane.
Nekako jesmo. Znam da je Mili Batinici, urednici Dobre hrane, jako drago. A bit će i vama, kad ugledate sve Ana-Marijine recepte na vašem novom najdražem portalu.