Krajem studenoga u Varšavskoj ulici broj 5, u samom središtu Zagreba, otvoren je jedan posve neobičan muzej, prvi svoje vrste u Hrvatskoj. Riječ je, naravno, o Muzeju čokolade, uzbudljivom privatnom projektu Ružice Božić Cerovac i njenog supruga Domagoja Cerovca. Umjesto da vam ispričamo priču o tome kako je čokolada osvojila srca diljem svijeta, pustit ćemo vam da je otkrijete sami u ovom dojmljivom muzeju, a mi smo razgovarali s Ružicom o tome kako je čokolada postala tako važan dio života njene, sada peteročlane obitelji.
- Kad god bismo se našli u gradu u kojem postoji muzej čokolade obavezno bismo odvojili vrijeme za posjet i imali bismo jako velika očekivanja, ali bismo uvijek izlazili pomalo razočarani. Budući da i moj muž i ja volimo čokoladu, potaknuti i našom djecom odlučili smo pokrenuti svoj muzej. Htjeli smo stvoriti sadržaj koji će zabaviti djecu dok roditelji čitaju o povijesti i čini mi se da smo uspjeli! - govori nam Ružica. Nakon intenzivnog prosinca i malo sporijeg siječnja, napokon su se slegli prvi dojmovi:
- Otvorili smo pet dana prije početka Adventa i u prvih mjesec dana imali smo toliko posjetitelja, koliko smo se nadali imati dogodine u Adventu, nakon pune godine rada! Preživjeli smo, ali neki naši eksponati nisu jer je bilo mnogo djece i velikih grupa. Na kraju je jako puno ljudi reagiralo pozitivno. Dobivamo brojne mailove podrške i preko društvenih mreža nam posjetitelji komentiraju da su se dobro proveli, što nam puno znači. Ljudi dođu i baš se zaigraju! Veliku medijsku pozornost privukle su i degustacijske kutijice koje posjetitelj dobiva na ulazu, a u sebi skrivaju čokoladu. No, osim interesa, kutijice su stvorile i pomutnju: - Odlučili smo da nećemo ponuditi nekvalitetnu čokoladu u neograničenim količinama, nego najbolju što možemo nabaviti, ali u ograničenim količinama. Zna se dogoditi da ljudi komentiraju da nema puno, ali nije poanta da se najedu, nego da degustiraju i uživaju u okusu. Unutarnji dizajn prostora pomogla im je osmisliti dizajnerica Željka Zrnić, a svaka prostorija ispunjena je predmetima koje je Ružica godinama skupljala.
- Usudila bih se reći da smo najljepši muzej čokolade u svijetu, pogotovo djeci. Ovo okruženje je potpuno drugačije od ostalih muzeja, koji su većinom svi s bijelim prostorijama u kojima se nalaze vitrine i predmeti koje ne smiješ dirati - ističe. U zagrebačkom carstvu čokolade stvari doista jesu drugačije pa u svakoj prostoriji posjetitelj može određene stvari dirati ili pokrenuti i kušati, naravno i fotografirati se s eksponatima, za što je posebno pogodna ružičasta prostorija prepuna šalica za vruću čokoladu.
- Čokoladni porculan je specifičan i s njim je zapravo počelo moje sakupljanje jer sam željela svojoj djeci nešto ostaviti u nasljedstvo. Kad smo odlučili krenuti u projekt muzeja, te su šalice postale okosnica svega. Inače, vrijedi istaknuti da je čokolada zadnjih 3,5 posto svoga postojanja pločica, što znači da je čak 96,5 posto bila napitak - govori nam Ružica.
Iako su tek otvorili, u Muzeju čokolade neprestano se nešto planira, mijenja i organizira, kako bi ponuda bila što bolja. - Želim da se stalno nešto novo događa, da imamo nove predmete i da onaj tko dođe drugi ili treći put uvijek vidi nešto novo. Imat ćemo i brojne radionice na kojima ćemo degustirati čokolade i razgovarati o utjecaju terroira na kakaovac. Svaki dan imamo radionice temperiranja čokolade i izrade pralina. Želimo postati čokoladni ‘hub’ - kad netko pomisli na čokoladu, da se sjeti da će ovdje naći neki sadržaj za sebe.
Bračni par Cerovac smatra da je kvalitetna čokolada zapravo zabava za odrasle, uzimajući u obzir da u vrhunskim čokoladama djeca često i ne uživaju.
- Rijetka djeca vole konkretne tamne čokolade jer one nisu toliko slatke ni masne. Strogo gledano, čokolada je tek mali djelić svoje povijesti proizvod za djecu. Ona je bila rezervirana samo za elitu i odrasle, od astečkih civilizacija pa sve do dvorova. Tek od industrijske revolucije ona ulazi u domaćinstvo i isprva se konzumira kao kakao - upozorava Ružica. Ulazni prostor muzeja je ujedno i dućan pa se nakon obilaska možete počastiti kojom vrhunskom pralinom ili čokoladom domaćih proizvođača.
- U čokoladi su uglavnom neki sjajni ljudi! To su osobe koje su se u odrasloj dobi odlučile obrazovati kako bi se tome posvetile. Svatko od njih me inspirira i divim im se. Budimo realni, prodavati čokoladu od 100 grama za 40 kuna u Hrvatskoj je vrlo hrabro. Čitajući puno o čokoladi shvatila sam da edukacija jako puno znači i da kvalitetan proizvod mora puno koštati. Jer iza jeftinih čokolada po tri kune stoje i nekvalitetni kakaovac od kojeg se ta čokolada radi i eksploatacija djece kao besplatne radne snage u nerazvijenim zemljama - objašnjava i dodaje:
- Svi naši čokolatijeri rade vrhunske čokolade. Istaknula bih Nadalinu, jer prvi put kad sam je kušala nisam mogla prestati govoriti kako je dobra. Tu je naravno i Stiv Kahlina iz Taman Chocolatesa, čije nagrade govore dovoljno. To su čokolade koje imaju svoju cijenu, ali nude i osobit užitak. On je jedini za čije se čokolade može reći da su doista ručni rad jer ne koristi stroj za temperiranje čokolade nego radi rukom od početka do kraja - objašnjava Ružica, ali i dodaje:
- Dobar dio hrvatskih čokolatijera bi trebao razmisliti o rebrandingu jer su se nedovoljno fokusirali na izgled svojih proizvoda. Jako dobar primjer su praline Dražena Zeljkovića iz brenda Chozen. Ima vrhunske praline koje izgledaju fantastično, ali i jako lijepu ambalažu koja zaokružuje doživljaj. Njegove praline, zajedno s onima drugih proizvođača, izložene su u posebnoj vitrini na adekvatnoj temperaturi i s kontroliranom razinom vlage. Želimo da vrhunski proizvod bude u vrhunskim uvjetima jer ako to ne možemo osigurati, bolje da taj proizvod nemamo. Inače, priča o čokoladi i dalje traje! Relativno nedavno smo otkrili novu, ruby čokoladu. Način obrade kakaovca definira krajnji proizvod i ako ga na nov način počnemo obrađivati, vjerojatno ćemo doći i do neke nove čokolade. Jedva čekamo vidjeti što budućnost nosi - zaključila je Ružica.