NK RESTORANI

Desetljećima se dobro jede kraj nogometnih igrališta, a ovdje se odlazi na roštilj već 40 godina

 Berislava Picek/Cropix/
Iako je od “urnebesa”, preko domaćih pogačica i salata sve sjajno, ovdje krunu suvereno drži poseban specijalitet

RESTORAN NK TRNJE
VLASNIK: Žarko Čuljak
RADNO VRIJEME: 11-19 (pon-sub), 12-17 (ned)
PREPORUKA: slijed à la Trnje

Do 2000. godine je Bog hodao po zemlji, često ističe Žarko Čuljak, čovjek koji je stvorio, ali i održava visoko mjesto NK Trnja u zagrebačkom roštiljskom hedonizmu. Otkad je 5. svibnja 1981. otvorio lokal, pa do današnjih dana, čim netko spomene roštilj, svi se odmah sjete Trnja.

image
Berislava Picek/Cropix/


Ako ne, onda su ili klinci, ili malo znaju o punokrvnom roštilju koji se cvrči iznad drvenog ugljena ovdje već, evo, gotovo 40 godina. Kada se prisjeća prošlog milenija, Čuljak govori o restoranskoj publici koju je tada činila srednja klasa, koja, nažalost, izumire. No, dobar komad mesa koji je ovdje začeo Čuljak sa srbijanskim pečenjarima, po leskovačkim receptima, održao se do danas - jer ima svoju vjernu publiku. Iako je od “urnebesa”, preko domaćih pogačica i salata sve sjajno, ovdje krunu suvereno drži slijed à la Trnje, dakle red mesa po uzoru na “leskovački voz”.

image
Berislava Picek/Cropix/


Savršeno ispečen, odličnog okusa, svaki komad mesa, uz izvanredne uštipke, kobasice i vješalicu, živo dokazuje zašto je slijed à la Trnje hit. A po nečijoj je lascivnoj ideji, kaže anegdota, nekoć umalo postao “Trnjanska redaljka”.

image
Berislava Picek/Cropix/


- Znate li vi što se sve ovdje događalo? - pita nas Žarko Čuljak, alfa i omega NK Trnja već gotovo četiri desetljeća. - Ovdje, na ovom parkingu ispred - smiju mu se oči dok prstom šara prema prozoru - e, tamo su vam, nogometaši Zagreba slavili 1991., kada su ušli u Prvu ligu, a kada je RK Zagreb postao prvakom tih godina, ovdje se okretao vol. A velikom Draži Jerkoviću ovo je bio dnevni boravak... Uz sjajan roštilj, koji je, recimo, na Trnje stigao klasičnom “krađom”. Malo slasnijom od onih na zelenom terenu. - Prije nego što sam otvorio restoran, radio sam na Velesajmu, koji je tada bio čudesan. Uglavnom, mi smo nabavljali meso, a onda bi došli Srbi, donijeli ugljen, i vraćali se doma puni para. Gledam ja to i shvatim - uzeo sam Leskovčana pečenjara, ušao ovdje te na laminatu i dva poljska WC-a uskoro napravio roštiljski bum. Prije mene Šparkasa je imala nešto, ali mi smo stvorili prvi pravi roštilj u Zagrebu. Uskoro su počeli dolaziti Kuže, stari Jovićević... na tom je linoleumu sportski svijet živio i hranio se. RK Zagreb, Cibona, Dinamo, Mladost... svi su bili ovdje. A sve radi dobrog mesa, i tog prvog Srbina roštilj-majstora kojeg sam doveo - prisjetio se Čuljak.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. srpanj 2024 07:22