Debata koja se povremeno vraća i podiže prašinu svakako su djeca kao gosti u restoranima. Najnoviji je primjer restorana u Bologni koji je "preporučio" da se djeci ne dopušta ulazak zbog nedostatka prostora i strpljenja. Ništa što već nismo pročitali ili čuli, ali dovoljno da ponovno izazove žustru raspravu u komentarima. Jedni zazivaju restoranske prostore bez djece, drugi brane njihovo pravo da sjede za stolom s odraslima.
No u cijelom kaosu postoje i oni koji, umjesto da podižu barijere, postavljaju stol za uključivost. Najistaknutiji među njima? Alessandro Borghese, poznati talijanski chef, poduzetnik i otac dviju djevojčica, Arizone i Alexandre. Za njega gostoljubivost nije apstraktni pojam, već svakodnevni sastojak. Njegovi restorani, "AB - Il lusso della semplicità" u Milanu i Veneciji, osmišljeni su tako da s oduševljenjem primaju i obitelji s djecom. I to nije usputna odluka, već svjesno oblikovan koncept, projekt i predanost.
"Djeca trebaju biti dobrodošla, i za to ne treba mnogo", kazao je Borghese u razgovoru za La Cucina Italiana. "Kad smo supruga, moj tim i ja dizajnirali naše restorane, cilj nam je bio stvoriti sofisticirano okruženje, ali dostupno svima. Prostori su organizirani tako da omogućuju različita iskustva, imamo posebno osmišljen dječji jelovnik, setove s bojicama i podlošcima za igru s likom ‘Chef Boy‘ - mojim crtić-izdanjem, kao i toalete opremljene umanjenim školjkama i stolovima za previjanje. Male stvari koje čine veliku razliku."
Po Borgheseovu mišljenju, ključ je u pažnji prema detaljima. I to ne samo estetskoj, već funkcionalnoj: sve je podređeno stvaranju iskustva u kojem se svaki gost, bez obzira na dob, osjeća vrijedno i poštovano. Počevši od rasporeda stolova: "Ako par rezervira stol za godišnjicu braka, nećemo ih smjestiti pokraj stola s malom djecom. To su logističke odluke koje iskustvo čine ugodnijim za sve.”
Unatoč tome, otpor među njegovim kolegama ugostiteljima i dalje postoji. Neki tvrde da su djeca previše bučna, drugi se boje da zauzimaju "manje isplativa" mjesta, a treći jednostavno ne žele riskirati nepredvidive situacije. No Borghese poziva na promjenu perspektive: "Djeca su gosti u punom smislu te riječi. Ako roditelji znaju da mogu doći na mjesto gdje će im djeca biti dobrodošla, vraćat će se. I to je ekonomski isplativo. Zadovoljno dijete znači i zadovoljne roditelje."
Naravno, odgovornost nije isključivo na ugostiteljima.
"Mi roditelji moramo odraditi svoj dio posla. Djeca trebaju naučiti da svako okruženje ima svoja pravila, a na nama je da im ih objasnimo."
Osim odgoja, postoji još jedan važan sastojak koji često nedostaje jest - tolerancija.
"Djeca su djeca. Problem je u tome što neki odrasli zaboravljaju kako je to bilo biti dijete. I mogu vam reći, sreo sam mnogo odraslih koji su naporniji od djece", dodaje Borghese.
Zakon, s druge strane, tu je jasan: djeci se ne smije zabraniti ulazak niti ih se smije diskriminirati na temelju dobi. Ipak, neki to zaobilaze tako da postavljaju "preporuke" koje su praktički zabrane. Na kraju krajeva, djeca koja se osjećaju dobrodošlo kad su mala, veća je vjerojatnost da će zadržati vezu s gastronomskim iskustvom i kad odrastu.
Kao i u svakom dobrom receptu, i ovdje je ključ u ravnoteži: između pravila i fleksibilnosti, odgoja i gostoljubivosti. No najvažnije je imati volju, fizički i mentalno, napraviti mjesta i za one najmanje. Jer ako restoran zaista želi biti mjesto susreta, tada mora biti otvoren za sve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....