Najveća kuhinja u Hrvatskoj nalazi se na Trgu hrvatskih branitelja u Petrinji.
Kuhari iz cijele Hrvatske svakog dana pripremaju više od deset tisuća toplih obroka za Petrinjce i brojne pripadnike interventnih službi i volontera angažiranih na uklanjanju posljedica razornog potresa. Organiziranje kuhinje na otvorenom potaknuli su hrvatski chefovi okupljeni u udruzi "Chef's Club Croatia", a kao glavni koordinatori ističu se Mate Janković i Pero Savanović iz inicijative "Chef kuha doma" te Marin Medak, predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja.
Do sada su pripremili i podijelili oko sto tisuća obroka, no pitanje je do kada će ovako raditi. Naime, cijela inicijativa za sada funkcionira na volonterskoj osnovi, a hrana se uglavnom dobavlja iz donacija. Dio hrane, oko 3000 obroka dnevno, priprema se u Zagrebu te kombijima za catering dovozi u Petrinju, gdje se podgrijava i dijeli.
– Ne znam koliko ćemo moći još ovako. Donirane hrane i namirnica imamo za još nekoliko dana, a nakon toga ćemo vidjeti. Nadam se da ćemo s ovim nastaviti i dalje – kaže za Slobodnu Dalmaciju mladi Matija Pinjač iz zagrebačkog restorana "Ružmarin", zadužen za funkcioniranje petrinjske kuhinje.
'Svatko ima pravo na topli obrok'
Naime, chef Marin Medak, predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja, traži da država preuzme odgovornost za prehranu građana čije su kuće stradale u potresu. Ističe da trenutačno 200 volontera kuha, pogotovo pod šatorima u Glini, Petrinji i Topuskom, u lošim uvjetima, na betonskim kockama bez protočne vode i bez WC-a. Medak smatra da takvi uvjeti nisu održivi, a i "oni se moraju vratiti svojim poslovima".
Ministar Tomo Medved, šef Kriznog stožera, rekao mu je da bi država najkasnije za šest ili sedam dana trebala preuzeti organizaciju prehrane, a uspjeli su od Ministarstva gospodarstva dobiti i sirovine za pripremu hrane.
Pod šatorom od dvadeset kvadrata na trgu u Petrinji, na 15 plinskih boca, priprema se pet tisuća obroka, a glavni chef je Petar Božić iz splitskog restorana "Zinfandel".
– Trenutačno u kužini radi ekipa iz Splita i Dubrovnika. Nakon tri dana sastav se mijenja, a dolaze kolege iz drugih gradova – kaže mladi chef i pokazuje kako se u velikim kazanima krčka 2700 porcija graha s kobasicom, 700 porcija gulaša, 400 porcija šalše i 600 porcija "bolonjeza".
Kužina funkcionira pod geslom "svatko ima pravo na topli obrok", hrana se troši racionalno i nema bacanja. Do sada nisu imali problema oko podjele pripremljene hrane, koju razvoze pomoć službenih automobila petrinjske gradske uprave. Dio hrane dijeli se iz dva otvorena kamiona, a veći dio se dostavlja po kućama svim stanovnicima koji hranu sami ne mogu spremati te brojnim službama i volonterima na terenu: vatrogascima, HGSS-u, Crvenom križu, Civilnoj zaštiti, navijačima (Torcida, BBB, Armada...), domovima za starije, Crkvi, djelatnicima HEP-a...
– Svi koji dođu, svi koji trebaju, dobit će topli obrok. Preferiramo jela na žlicu, ali kuhamo i druga jela, primjerice za vegetarijance. S pripremom hrane krenemo ujutro, podjela počne već oko 11, a završavamo oko 21 sat – govori Pinjač.
Dosad im se nitko, kaže, nije požalio na kvalitetu pripremljene hrane, naprotiv, dobivaju same komplimente, a oni se trude da svaka porcija bude nekome proslijeđena.
Neće odustati
– Nije lako kuhati na tolike količine, nitko nema to iskustvo. Metodom kušanja ocjenjujemo kada je jelo gotovo ili što mu fali – objašnjava Saša Računica, bivši chef iz Dubrovnika.
Đani Stipaničev miješa gulaš u društvu Saše Računice, voditelja kuharske ekipe iz Dubrovnika.
Od otvaranja kuhinje kuhali su Istrijani, Riječani, Varaždinci, Čakovčani, Križevčani, Krapinci i sada Splićani i Dubrovčani. Timovi se mijenjanju svaka tri dana, a na listi su kuhari i ugostitelji iz cijele zemlje.
– Znamo da Mati Jankoviću i njegovim kolegama nije lako. Stvarno ne znam odakle oni nabavljaju hranu. Mi mu naručimo 700 kila mesa i to meso dođe. Kako, odakle, ne znamo. Sigurno je da ima problema, ali mi nećemo odustati jer ova kuhinja svima treba – poručuju iz epicentra potresa i najveće kuhinje u Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija.
