Američki barbecue u Hrvatskoj još je nišna disciplina, ali Davor Šušković i Goran Vrabec posljednjih su godina u tom svijetu napravili rezultat koji daleko nadilazi domaće okvire. Njihov BBQ Hot Ya rd danas je važan zato što vodi specijalizirani BBQ prostor u Zagrebu, organizira radionice i širi kulturu low and slow pečenja, a osobito zato što je izrastao u najozbiljniju hrvatsku competition BBQ ekipu, onu koja je ove sezone nastupila na KCBS World Invitationalu u Lebanonu kraj Nashvillea i istodobno drži prvo mjesto u europskoj utrci Team of the Year.
BBQ Hot Yard pritom nije nastao slučajno. Projekt je povezan s ekipom koja je izgradila Volim Ljuto i Spicy Days, a u njemu se spajaju Vrabecovo dugogodišnje iskustvo sa začinima, chili kulturom i razvojem okusa te Šuškovićeva uloga kapetana i glavnog kuhara natjecateljskog tima, ali i certificiranog KCBS suca. Upravo je ta kombinacija, praktično kuhanje s jedne strane i duboko razumijevanje sudačkog sustava s druge, omogućila da njihov razvoj ne ostane na razini entuzijazma, nego preraste u natjecateljsku ozbiljnost.
Važno je podsjetiti da je riječ o timu koji je prvi iz Hrvatske ušao u KCBS Master Series, najvažniji format pod okriljem Kansas City Barbecue Societyja, najveće barbecue organizacije na svijetu. U tom sustavu nema improvizacije, natjecanje se temelji na četiri glavne kategorije: piletini, svinjskim rebrima, svinjetini i brisketu, meso prolazi inspekciju, predaja se odvija u točno određenim terminima, a suci ocjenjuju izgled, okus i teksturu po strogim pravilima dvostruko slijepog ocjenjivanja. Sekunda kašnjenja može značiti diskvalifikaciju, a razlika između vrhunskog plasmana i prosječnog rezultata često je manja nego što bi laik očekivao.
Zato ovogodišnja forma BBQ Hot Yarda zaslužuje puno ozbiljniji tretman od uobičajenog lokalpatriotskog oduševljenja. Prema podacima iz aktualnih ljestvica, BBQ Hot Yard trenutačno drži prvo mjesto u europskoj Team of the Year utrci, uz prvo mjesto u brisketu i plasman pri samom vrhu u ostalim glavnim kategorijama. U svjetskom poretku bili su 11. ukupno, četvrti na svijetu u rebrima, deveti u brisketu, četrnaesti u porku i dvadeset i prvi u piletini, što je za tim iz zemlje bez razvijene competition BBQ infrastrukture rezultat izvan svakog očekivanog standarda.
Središnja točka njihove sezone bio je nastup na KCBS World Invitationalu u Lebanonu kraj Nashvillea, od 22. do 24. svibnja. Na to natjecanje dolaze samo pozvane ekipe, dakle oni koji su se prethodno dokazali rezultatima i u kvalifikacijskom sustavu, a sama činjenica da je BBQ Hot Yard nastupio ondje već znači ulazak u najuži međunarodni krug competition BBQ scene. U tom je društvu hrvatski tim nastupio prvi put, svjestan razlike u iskustvu, logistici i tradiciji koja ih dijeli od američkih velikana.
U razgovoru nakon natjecanja jasno je da nisu otišli u Tennessee samo da bi mogli reći da su bili ondje, nego da su u toj konkurenciji tražili potvrdu vlastite razine. Okruženi ekipama koje se natječu desetljećima, s velikim prikolicama, skupom opremom, razvijenim sustavima i rutinom kakvu europske ekipe uglavnom nemaju, Šušković i Vrabec nisu se vratili s pričom o fascinaciji Amerikom, nego s uvjerenjem da znaju u čemu su jaki i što još moraju korigirati. Nashville zato nisu doživjeli kao kraj puta, nego kao vrlo precizno ogledalo vlastite forme.
Dojam dodatno pojačava sama fizička veličina natjecanja, za koju kažu da ju je iz europske perspektive teško i zamisliti. Natjecateljski prostor u Nashvilleu, prema njihovim riječima, bio je velik kao barem četiri Zagrebačka velesajma, toliko velik da je praktički nemoguće obići i pozdraviti sve ekipe. U takvom ambijentu posebno se vidi koliko je američka competition BBQ scena velika, razgranata i infrastrukturno ozbiljna. Istodobno, bez obzira na svu tu monumentalnost, u središtu svega ostaje strogo standardiziran sustav ocjenjivanja, suci hranu kušaju naslijepo, bez ikakve informacije o tome čiju hranu ocjenjuju, pa se cijeli spektakl na kraju ipak svodi na ono najvažnije: nekoliko zalogaja koji moraju pokazati izgled, mekoću i savršeno pogođen okus.
Objavljeni rezultati pokazuju da su prvog dana u World Chicken Finals završili na 67. mjestu, a u World Ribs Finals na 78. mjestu, a u ukupnom Open Championshipu, u konkurenciji 115 ekipa, zauzeli 85. mjesto. No za Šuškovića i Vrabeca Nashville nije bio tek još jedno veliko natjecanje, nego najluđe i najintenzivnije iskustvo otkad se bave competition BBQ-om. Upravo zato njihov plasman ne treba čitati kroz balkanski refleks po kojem vrijedi samo pobjeda, nego kao ozbiljnu potvrdu da hrvatski tim može stajati na istom terenu s najboljima na svijetu. Šušković u razgovoru gotovo samoironično kaže da bi se, po našem tipičnom mentalitetu, netko nakon takvog natjecanja možda osjećao kao da je završio osamdeset i peti, dakle kao da nije napravio ništa, ali njegov je zaključak zapravo posve drukčiji. Što više vremena prolazi, to je, kaže, ponos veći, a želja za sljedećim natjecanjem još jača.
To je osobito zanimljivo u europskom kontekstu natjecanja, jer iz njihovih opisa postaje jasno da KCBS, koliko god bio standardiziran, ipak nije potpuno homogen na razini kontinenta. Šušković otvoreno govori o tome da suci u Italiji, Austriji i Litvi ne traže potpuno isti profil okusa. U Italiji, kaže, prolazi izraženija slatkoća i gotovo neprimjetna ljutina, dok im je Austrija tradicionalno bolje odgovarala, a Litva se pokazala otvorenijom prema pikantnijem profilu. Drugim riječima, ozbiljan tim ne kuha samo dobro, nego i kontekstualno pametno. To je natjecateljski sport u kojem je potrebno razumjeti kako se ista tehnička kvaliteta različito čita od zemlje do zemlje.
Upravo zbog toga njihova sadašnja pozicija na europskoj ljestvici ne djeluje slučajno. Oni ne skrivaju da žele završiti godinu kao prvaci Europe, a prema dosadašnjim rezultatima to je realan ishod. Imaju treće mjesto iz Parme, gdje je konkurencija brojila 42 ekipe, drugo mjesto iz Litve, drugo mjesto iz Nizozemske, prvo mjesto iz Austrije i niz stabilnih plasmana koji upućuju na kontinuitet. U prijevodu, oni više nisu hrvatska egzotika na europskim turnirima, nego ekipa koju drugi pokušavaju sustići. Čak i oni koji uskoro sudjeluju na festivalu koji organiziraju idući mjesec.
Sve to dodatno povećava važnost projekta No Smoke, No Glory, prvog međunarodnog KCBS natjecanja u Hrvatskoj, koje će se od 10. do 12. srpnja održati u Velikoj Gorici, u Parku plemenite općine turopoljske pokraj Muzeja Turopolja. Natjecanje je službeno uvršteno u kalendar KCBS-a, uključuje One Meat i puni Master Series format, najavljen je minimalni nagradni fond od 5000 eura, a organizatori očekuju oko 20 ekipa i 25 međunarodnih certificiranih sudaca.
Velika Gorica neće ugostiti tek regionalno okupljanje entuzijasta, nego skup vrlo ozbiljnih međunarodnih timova. Među imenima koja se spominju posebno odjekuje Brad Leighninger iz Gettin‘ Basteda, višestruki svjetski prvak i jedan od najvažnijih američkih pitmastera današnjice, a potvrđena je i reputacija britanske ekipe Bunch of Swines, pobjednika American Royal Invitationala 2018. Ako se ta razina doista prelije na turopoljski teren, Hrvatska će prvi put dobiti natjecanje koje nije važno samo lokalno, nego i na europskoj KCBS karti.
U tome je možda i najveća vrijednost svega što rade Šušković i Vrabec. Njihov projekt više nije samo privatna natjecateljska ambicija niti tek uspješna nišna gastro priča. Nakon Nashvillea, nakon statusa prve europske ekipe i nakon odluke da u Hrvatsku dovedu ozbiljan KCBS događaj, jasno je da BBQ Hot Yard pokušava učiniti nešto dugoročnije, izgraditi scenu ondje gdje ona praktički još ne postoji. Zato njihovu sezonu treba čitati kao ozbiljan sportsko-gastronomski iskorak, možda i prvi stvarni dokaz da se Hrvatska, barem u smislu barbecuea, više ne mora zadovoljavati ulogom promatrača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....