Blagdan Uskrsa obično se veže uz druženje oko obiteljskog stola i boravak u kući. Uskrsni doručak mnogima je najiščekivaniji obrok u godini, a pripreme znaju trajati danima. Ipak, ako si želite malo drugačije uskršnje blagdane i umjesto jurnjave po placevima i dućanima sjesti na balkon i natočiti si čašu vina te prepustiti da cijelu pripremu odradi netko umjesto vas nastavite čitati članak.
Sad kad ste si natočili čašu vina, uključili omiljenu glazbu i shvatili da će netko drugi preuzeti vaše uskršnje pripreme, odahnite. Imate dvije opcije. Jedna je da uskršnji doručak/brunch provedete na Oleander terasi hotela Esplanade, a budući da je trenutno prilično komplicirano putovati, spomenuta lokacija mogla bi vam stvoriti ugođaj odlaska u neku europsku metropolu. Ako pak želite ostati kod kuće, vrijedno je znati što je najbolje iz Esplanadine ponude. Kad se odlučite na određena jela, njih će vam zapakirati u prelijepe kutije pastelnih boja, a preuzet ćete ih na stražnjem ulazu hotela.
Njihova focaccia je klasično božanstvena. Mirisna, izvana hrskava, a iznutra meka, ali njihov tatarski biftek sigurno spada u top tri u gradu. Nama je primjerice Esplanadin tatarski uvjerljivo najbolji, iako smo jako dobar pojeli i u Okrugljaku, a pamtimo i tatarski iz Zelendvora koji smo voljeli pred dugi niz godina. Cijena je 225 kuna što je u rangu s ostalim cijenama boljih tatarskih bifteka u gradu.
Ipak, ono najbolje što Esplanada nudi u svojoj uskršnjoj ponudi je confit od telećeg flama s mladim krumpirom i šparogama. Meso je toliko mekano da se doista topi u ustima i teško da ćete bez nekog pred znanja takvo što moći ponoviti kod kuće iako samo tehnika konfitiranja nije zahtjevna. Namirnice se polože sa začinima u otopljenu masnoću, zagriju, te polako kuhaju kroz više sati. Kad se radi o mesu, dolazi do otapanja kolagena (neka vrst vezivnog tkiva koju poznajemo kada pripremamo koljenicu, a možemo ga pronaći i u srednjem dijelu kože) koji tijekom kuhanja opušta sokove iz mesa, te se stvara želatina - koja se zapravo pretvara u tekućinu zamamnog okusa.
Povijesno gledano, confit tehnika je nastala u prošlim vremenima kako bi se namirnice mogle sačuvati što duže - to je bilo doba kada nije bilo hladnjaka i ledenih smočnica - u Hrvatskoj je tipičan primjer kuhanja confita bilo jelo pod nazivom meso tiblice - najbolji svinjski komadi bi se kuhali u masti, ohladili i onda prelili u drvenu posudu (tiblicu) te bi se uživali nakon par mjeseci. Meso iz tiblice bi nakon odležavanja potpuno omekšalo, promijenilo boju prema crvenkastoj te bi bilo izraženog okusa. Masnoća koja je čuvala meso se posebno koristila za pripremu dodatnih ukusnih zalogaja od jaja, pečenog lakskarea (pečenice, ombola…).
Cijena ovog doista božanstvenog pečenja je 595 kuna, a količina bi trebala biti dovoljna za otprilike 5 osoba. Od ostalih jela kušali smo quiche lorraine ovog puta sa sušenom pancetom i lukom, ali moramo reći kako nam je ipak draža varijanta s dimljenim lososom i hrenom koji smo kušali u predbožićno vrijeme.
Što se tiče slastica, apsolutni favorit je Esplanadin kolač s kandiranim voćem, orašastim plodovima i čokoladnom glazurom u ukrasnoj poklon kutiji ružičaste boje s velikom mašnom na vrhu. Već smo pisali o njemu i još uvijek nismo pronašli ukusniji kuglof. Cijena mu nije mala, košta 350 kuna, ali jednom godišnje ako se želite počastiti, ovaj kuglof će biti i više nego dobar izbor.