Prvi zapisi upućuju kako je čovjek još u vrijeme paleolitika (kao lovac i sakupljač) oblagao meso lišćem te tako utvrdio kako kroz određen vremenski period to isto meso poprima okus lišća, te ga je kasnije kombinirao s više vrsta bilja i bobica.
Opće je poznato kako su se začini i začinsko bilje upotrebljavali u medicinske svrhe te kako bi prikrili neugodne mirise i okuse hrane koja predugo stoji. Tijekom vremena začini su postali jedna od glavnih odrednica gastronomskih kultura, a trgovci su spoznali potencijal začina i stvarali brojne trgovačke veze.
Češnjak pomogao u izgradnji egipatske piramide
U drevnom Egiptu su začini bili korišteni kao konzervansi i kao što je prethodno spomenuto u medicinske svrhe. Na brojnim zapisima spominju se korijander, koromač, kim, češnjak i timijan. Zanimljivo je spomenuti kako su češnjak i luk davali robovima koji su gradili Keopsovu piramidu kako bi bili što izdržljiviji.
.jpg)
Kina kao kolijevka cimeta
Prema legendi su 2700. godina prije Krista prikupljeni zapisi o drevnoj kineskoj medicini u kojima se spominje začin “kwei” , a najsličniji cimetu. Spominju se dalje i muškatni oraščić te klinčić za koje se vjeruje da su došli do Kine s Molučkih otoka (indonezijska otočna grupa pokraj Nove Gvineje). Zanimljivo je spomenuti kako su kineski glasnici znali držati klinčiće u ustima, kako bi im zadah bio sladak dok bi prenosili vijesti caru. Tijekom 5. stoljeća uzgajali su đumbir u velikim teglama koje su potom uzimali moreplovci na svoja putovanja od Kine do jugoistočne Azije kako bi svoju hranu održali čim duže svježom.
Kraljevski vrtovi začina u Mezopotamiji
Posebno je zanimljivo područje Mezopotamije. Sumeranska literatura spominje brojno mirisno bilje poput timijana, a asirski kralj Asurbanipal opisao je aromatično lišće i uz timijan spomenuo i sezam, kardamom, kurkumu, šafran, mak, češnjak, kim, anis i korijander, Babilon je otišao posebno daleko u kultiviranju začinskog bilja u kraljevskom vrtu pa se ondje moglo naći preko 60 različitih vrsta.
Luk, češnjak i vlasac bili su posebno omiljeni začini u Perziji 600 godina prije Krista. Zapisi upućuju kako je tadašnji kralj kupio 395 000 češnjeva češnjaka, a Perzijanci su između ostalog proizvodili i ulja od ruže, ljiljana, korijandera te šafrana.
Indija kao kolijevka crnog papra i kurkume
Na sam spomen Indije, već nam zamirišu stotine začina. Indijci su poznati po stoljetnoj upotrebi začina, a vrlo rano su krenuli koristiti crni papar, cimet, kurkumu i kardamom. U samoj Ayurvedskoj medicine ukorijenjena je upotreba različitog začinskog bilja pa su tako običavali iza obroka umatali klinčić i kardamom u betel (žvakalo koje se dobiva od sjemenki lista biljke Piper Betle L) kako bi smanjili želučanu kiselinu i potaknuli lučenje sline.
Posebnu važnost u povijesti začina imaju drevni Grci i Rimljani. Sam Hipokrat pisao je o šafranu, timijanu, cimetu i mažuranu te opisao primjenu više od 400 vrsta začinskog bilja u medicinske svrhe od kojih se velik broj koristi i dan danas.
Jeste li znali?
- Zapisi upućuju kako je prorok Muhamed imao malu trgovinu gdje je prodavao tamjan i različite azijske začine.
- Malo manje od pola kilograma šafrana moglo se zamijeniti za konja, a ista količina đumbira vrijedila je kao dvije ovce.
- Papar je često bio korišten kao platežno sredstvo.
- Istočni Europljani morali su platiti dozvolu za trgovinu u Londonu koju su svojevremeno isplatili u – papru!
- U mnogim Europskim gradovima bilo je normalno za bogati miraz ustupiti određenu količinu papra!