piše: Mateja Domitrović
snima: Biljana Gaurina
Već deset godina zaredom u Kaštelima se jedan vikend u svibnju održava Fešta od boba. Osobno sam za nju prvi put čula od našeg kolege i prijatelja Zlatka Galla koji mi je nahvalio sam događaj na kojemu se okupljaju svi oni koji bob osobito vole i štuju. S takvim žarom ispričao mi je sve o slavljenju ove mediteranske grahorice o kojoj očito nisam baš sve znala, barem što se tiče njezine pripreme.
Svi boboljupci koji pohode ovaj događaj imaju ulogu kuhara i kušača, nebitno je radi li se o profesionalcima ili amaterima. A u tećama i loncima nađe se uistinu svega, od boba sa sipom i hobotnicom, s manistrom, s tripicima ili na divljač pa do slatkih divota s bobom poput rolada, pita, savijača pa čak i sladoleda. No, nema tu nekih fensi šmensi tanjura, ovo je pučka fešta gdje se spravlja domaća spiza uz koju se piju domaća vina, pogotovo ono crna, ali i opol te Maraština Jakova Bedalova, poznatog kaštelanskog vinara i jednog od organizatora fešte od boba. No, Jakov nije samo odličan vinar, on je i sjajan kuhar koji bi bez problema mogao stati uz bok nekom profesionalcu. To je čovjek koji istinski živi za svoj kraj, Kaštelanin koji razmišlja kao malo tko danas, čovjek koji predano radi na zemlji i koji o svemu onome što ona da priča nevjerojatno srčano i sa stavom.
Kozjak, 200515.
Imanje Bedalov.
Reportaza o bobu na imanju Bedalov.
Na fotografiji: Jaksa Bedalov,vinar i kuhar.
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
– U mojoj kuhinji nema nikakvih umjetnih dodataka, sve je uzgojeno i proizvedeno ovdje. Tako se hranimo i živimo. Sigurno nikome neću na tanjur staviti neki “umjetni” pršut, pomu ili bilo što drugo bez okusa što nam se nudi na svakom koraku. Na kaštelanskom polju nema čega nema i zato je važno ako nudiš nešto domaće, da se to onda i priprema od takvih namirnica – kaže Jakša.
Njegovi se vinogradi protežu na ukupno tri hektara na Kozjaku u predjelu Gaj gdje se loza uzgaja u kontinuitetu već 200 godina. U obitelji Bedalov su, kao i u mnogim dalmatinskim familijama, grožđe i vino bili od velike važnosti, svatko je radio vino za doma, za bevandu dakako. No, Jakša je odlučio ozbiljno ući u proizvodnju vina 2006. godine i ona su danas poznata svim vinskim znalcima. Jakov je prvenstveno vinar, no uspio je spojiti tu svoju prvu ljubav s drugom – kuhanjem, pa tako kuha za svoje goste sljubljujući jela sa svojim vinima. I u tome je zbilja majstor. Nama je naravno pripremio jela s bobom ispričavši nam sve o njegovih pet faza.
Prvo se jedu mladi izdanci i to prije nego biljka procvjeta, pripremaju se na lešo sa zeljem i iako to još nije bob, jelo “daje” po bobu. Zatim na red dolaze cvjetovi koji se lešaju s blitvom pa mahuna koja se kombinira sa zeljem ili se grila. U četvrtoj fazi se kuha mlado zrno i to u falšoj manistri, s janjetinom, hobotnicom, sipom i tripicama. U petu fazu spada suhi bob koji se jede zimi, u varivima s orzom, fažolom, slanutkom – objašnjava nam Jakša i nastavlja:
Kozjak, 200515.
Imanje Bedalov.
Reportaza o bobu na imanju Bedalov.
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
– Za pravog gurmana najbolji je onaj najzreliji bob, onaj koji pusti nokat, taj se najviše osjeća i on najbolje zakusi. Ja ga jedem u svim fazama, no nekada smo mi dica bižali iz kuće kada bi se kuva jer dok mu je bilo vrime jeo bi se svaki dan misec dana. Sa zeljem, s domaćom manistrom, s domaćim krpicama, na sve moguće načine. Moj otac ga je jeo stalno, to je bila namirnica koja je prehranjivala obitelji. A mi dica smo najviše volili pešt od boba koji se pravio tako da se bob samljeo zajedno s pancetom, lukom i petrusimulom i kao takav se dodavao u razna jela, najviše variva. No, mi smo ga krali i jeli namazanog na kruh posutog krupnom soli – priča Jakov.
Naša mala ekipa se taj dan nije zasitila ni boba ni Kozjaka ni ovih divnih ljudi. I vjerojatno ćemo se vratiti, jer ono zbog čega vrijedi doći u Kaštel Kambelovac nije samo bob i ostale prirodne divote već ljudi poput Jakova i njegove obitelji. Jer uistinu je privilegija kada vas oni ugoste u svom domu.