Rane su dvijetisućite ili kasne devedesete, kasna je jesen. Sjedim u tada valjda najskupljem restoranu u Istri, Zigante u Livadama, u koji sam, pokušavajući je impresionirati, odveo buduću suprugu. Gledam u cijene s prikrivenom nelagodom i ne vjerujem da će me obična večera baciti u minus na tekućem, ali ipak šeretski naručujem biftek s bijelim tartufom kao da to radim najmanje jednom tjedno.
Vješti konobar, a poslije će se ispostaviti da je zapravo sommelier, vidjevši priliku nudi skupe opcije crnih vina s liste, a ja u očaju, pokušavajući izmigoljiti iz potpune financijske katastrofe, bacam provokaciju: "Šteta što Istra nema dobrih crnih vina, malvazije su fantastične, ali, prema mojem iskustvu, s crnjacima je situacija sasvim drugačija".
Sommelier, kao uboden iglom,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....