Utjehu od oblačnog vremena, gužve u prometu i gužve na poslu ovih dana pronalazimo u slatkim užicima. I to ne bilo kakvim, već u šalici guste tople čokolade. Da, dobro ste pročitali! Francuzi kroz cijelu godinu uživaju u blagodatima ove delicije, pa zašto onda ne bismo i mi?
Ipak, Francuzi ne uživaju u bilo kakvoj šalici čokolade, već u pravoj francuskoj čokoladi chaud. Izvrsna mješavina maslaca, otopljene čokolade i punomasnog mlijeka ne sliči nimalo onoj mutnoj, vodenastoj vrućoj smeđoj tekućini koju možete pronaći na kakvom adventskom štandu. Francuska svilenkasta tekućina lijepi se za žlicu kada se promiješa, a potom lijepo umiruje svojim okusima i toplinom.
Ako se nađete u Parizu, ili kojem drugom gradu u Francuskoj, toplu čokoladu naručit ćete govoreći: "Je voudrais un chocolat chaud, s‘il vous plaît" - odnosno "Želim toplu čokoladu, molim". I nemojte se iznenaditi kada oko vas i ozbiljni poslovni ljudi u odijelima pijuckaju to piće u svojim otmjenim šalicama, a dame oprezno brišu čokoladne mrlje u kutevima usana.
Ispijanje tople čokolade u Francuskoj je ritual, a ne samo užitak, i nije samo za djecu. Ljudi će ju ponekad piti rano ujutro, a ponekad će biti začinjena i kakvim alkoholom pa će biti večernja poslastica. Između prosinca i ožujka, topla čokolada tradicionalno se polako ispija tijekom le goûter - za kasnog poslijepodnevnog odmora, kao sladak način da se završi dan.
Tradicionalni francuski čokoladni chaud nikad se ne melje u prahu, a čak i verzije koje se poslužuju na pariškim kioscima pripremaju se sa svježim punomasnim mlijekom i pravom otopljenom čokoladom. S druge strane, restorani idu korak dalje te miješaju mlijeko i otopljenu čokoladu sa slastičarskom kremom. Također, mnogi kafići u Parizu daju prednost tradicionalnom receptu koji se uvijek priprema s mlijekom, a ne vrhnjem za šlag.
Među poznatijima u gradu je topla čokolada iz Angeline, koja se pravi od afričkog kakaovca iz Nigerije, Gane i Obale Bjelokosti. Toliko je voljena u Francuskoj da ga tvrtka čak puni u boce i prodaje putem web shopa i u mnogim francuskim trgovinama. Oni pravi istinski ljubitelji Pariza i čokolade više vole verziju iz Carettea, posluženu u minijaturnom bokalu uz tortu punu svježe napravljenog chantillyja, dok doseljenici uglavnom preferiraju manje slatke verzije u Partisanu.
Svatko u gradu ima svoje omiljeno mjesto ispijanja ove francuske slastice, no zapravo nije važno koja je najbolja, već se sve svodi na sam ritual uživanja u ovoj poslastici. Sezona tople čokolade u Francuskoj je sezona usporavanja, sjedenja i ispijanja nečega što vas čini sretnima u nadi da će taj djelić bogate, zadovoljavajuće slatkoće zasjeniti tmurne zimske dane, i da, možda čak i gorčinu napornog tjedna.