Bakalar je jedna od onih namirnica koja je, bez obzira na to u kojem se dijelu zemlje nalazili, često obavezan dodatak blagdanskom stolu na Veliki petak i Badnjak. Radi se s krumpirom, na crveno ili na bijelo, ali još je češći u formi kremastog, bijelog namaza. Kako priprema bakalara kod kuće oduzima puno vremena, a i cijena mu je prilično visoka ovih dana, čest je odabir za blagdanska druženja upravo bakalar na bijelo iz supermarketa i specijaliziranih trgovina. Kada smo nedavno proveli veliki test bakalara na bijelo, testirali smo 16 pakiranja različitih proizvođača i pronašli nekoliko novih favorita.
Najbolji na kušanju tako su bili namazi brenda Alden, i to onaj s više krupnijih komadića koji smo kupili u Mini mljekari Veronika, te klasičan koji smo kupili u Fisheriji.
"Lijepog je mirisa. Ovo je bakalar, to se čak i vidi. Pod zubima se osjećaju komadići ribe. Sigurno je pripremljen od suhog bakalara, osjete se vlakna u teksturi. Lijepo je maziv. Osjeti se sol, baš je podigla okus, iako je on ugodan i blag. Izvrstan je", komentirali smo na našem testiranju prvi spomenuti bakalar na bijelo koji se radi od rehidriranog i kuhanog bakalara, suncokretovog i maslinova ulja, soli, papra, češnjaka te ne sadrži nikakve konzervanse niti aditive. Tada smo za 200 grama izdvojili 33 kune.
Drugi bakalar na bijelo, također Aldenov, opisali smo kao namaz bez jakog mirisa, kompaktan te onaj koji se lako uzima na vilicu ili nož. Bio je maziv i kremaste teksture te bez vlakna od mesa.
"Čini se da je friško napravljen. Dovoljno je začinjen, ne fali mu soli ni ičega drugog. Ovo je ono što želimo od kupovnog bakalara. Napomena: ambalaža se jako teško otvara pa nije najspretnije rješenje", komentirali smo tada bakalar koji smo u Fisheriji platili 26,90 za 150 grama.
Daljnjim istraživanjem otkrili smo kako se Alden bakalar proizvodi u mjestu kraj Poreča te kako je u pitanju obiteljski posao Petra Banka. Svoj bakalar rade po tradicionalnoj recepturi te čak 70 posto proizvoda izvoze u Italiju
"Nekada je to bilo drugačije. Najviše smo prodavali u Istri, na Kvarneru i polako smo se probijali u Zagrebu. Sada je situacija sasvim drugačija. Glavnina bakalara nam ide u Italiju, naravno dobar dio prodajemo u Istri i nešto na Kvarneru, a čak 5 posto naše proizvodnje sada ide u Zagreb. To je veliki postotak jer se radi o tržištu koje se trebalo naviknuti na bakalar na bijelo. Ipak je to specijalitet koji se po tradiciji spremao samo u Istri i na Kvarneru. No, Zagrepčani su izvrsno prihvatili bakalar na bijelo i sada jako puno našeg bakalara završava baš na policama zagrebačkih dućana", ispričala nam je tada Danijela Banko Štokovac, kći Petra Banka koja je u Aldenu zadužena za prodaju.
Inače, Danijelin otac, koji je po struci kuhar, priču oko bakalara pokrenuo je još 1993., a danas ova tvrtka ima 20-tak zaposlenika, uz Danijelu i njenog brata Petra te, naravno, oca koji voli nadgledati što se događa u pogonu i prodaji. Cijelu priču o njihovom bakalaru na bijelo možete pročitati ovdje.
Osim Aldenovog bakalara, izdvojili smo još dva favorita. Najboljim izborom iz velikih dućana proglasili smo tako bakalar brenda Bravo Bakala koji smo u Eurospinu tada platili 13,99 kuna (100 grama), a riječ je bila o kuhanom norveškom bakalaru sa suncokretovim uljem, aromama, soli i začinima.
"Baš miriši po bakalaru, ima lijep i ugodan miris. Kao domaći. Dosta je kompaktan, možda malo previše miksan pa se dobila pomalo gumasta tekstura, kao kad se pire krumpir predugo gnječi. Ima možda još nekog luka. Dosta je dobar. Malo je masnoća prejaka, ali okus i aroma su dobri. Ovaj bismo kupili", opisali smo ga.
Kao najbolja vrijednost za novac pokazao se K Plus bakalar na bijelo. Za 250 grama tada smo izdvojili 36,99 kuna i zaključili kako je guste teksture, osjete se vlakna ribe te kako je u pitanju korektan proizvod.
Cijelo testiranje možete pronaći ovdje.
