Na sreću, sve više cijenimo domaće, sve više nastojimo nabaviti hranu za koju znamo da je uzgajana i prerađivana u našoj zemlji. Osim što znamo da je uzgajana na tlu na kojem živimo, svjesni smo i da pomažemo svojim ljudima i potičemo domaću proizvodnju.
S tom smo mišlju krenuli u velikim trgovačkim centrima u potragu za domaćim i nismo trebali mnogo tražiti. Već na ulazima naišli smo na štandove prepune crnih bobica, bočica, staklenki... Kupilek: ime nam je bilo poznato, ali tko stoji iza njega? Naš se put nastavio u Zagorje, do mjesta Klanjec, odnosno Novih Dvora, gdje na obiteljskom imanju već 20 godina obitelj Jambrešić uzgaja kupine. Na plantaži od 1,2 ha dočekao nas je Igor Jambrešić stojeći iza već poprilične količine kutijica punih pomno ubranih kupina jer one se mogu brati jedino ručno, i to od 5, 6 ujutro pa najviše do 13 sati, sve dok sunce ne počne tako grijati da postane nesnosno, a i bobice se ugriju i postaju “ranjive”.
Ovo nam je veća plantaža - objasnio nam je Igor Jambrešić, dodajući da tamo dolje, gdje im je i kuća, imaju još manju, od 0,23 ha te nas poveo kroz redove grmova sve do beračica koje su nježno, bobicu po bobicu stavljale u kutije koje će sutradan na štandovima s početka ove priče mamiti kupce.
Od hobija do biznisa
- Kupine uzgajamo već dvadesetak godina, ali ispočetka je to bila proizvodnja za vlastite potrebe. Moj otac Ivan je od prijatelja dobio nekoliko sadnica koje su počele davati obilje ploda odlične kvalitete. Onda je nakon nekog vremena, probavši naše kupine tatin prijatelj, koji je u ono doba radio u Doni, usadio mojim roditeljima ideju kako bi mogli krenuti u veću proizvodnju i postati kooperanti Done. I tako je krenulo: potpisavši ugovor, Dona nam je osigurala sadnice, žicu... Ali bilo je to početkom devedesetih kada smo krenuli puni optimizma, a onda se suočili s ratom. Sve je stalo osim naših kupina koje su i dalje davale plodove, a mi smo ih njegovali u nadi da će jednog dana ponovno doći bolja vremena - ispričao nam je Igor Jambrešić, koji je sada od roditelja preuzeo najveću brigu oko OPG-a.
Ljubav i briga nagrađeni su obilnim urodom, ali obitelj Jambrešić se našla u problemima: ispočetka su svježe plodove svakodnevno dovozili u Zagreb i prodavali ih na štandovima, no kako je zemlja idealna za uzgoj bobičastog voća, stvorio se i višak plodova.
Vrhunska tehnologija
- Nekako je proizvodnja kupinova vina bila logičan slijed - nastavio nam je pričati Igor. - Ali nismo ga htjeli proizvoditi onim principom: red šećera, red kupina pa neka vrije na suncu, nego smo htjeli početi s ozbiljnom proizvodnjom pravog vina - od kupina, naravno. Potražili smo savjete na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i sad s ponosom mogu reći da je naše vino proizvedeno vrhunskom tehnologijom proizvodnje zasnovanom na postavkama profesora i enologa dr. sc. Schuberta Gerharda. Proizvodili smo ga iz hobija, veselili se svakoj dobivenoj boci, dijelili ga prijateljima, poznanicima, a potom se hobi pretvorio u posao: počeli smo prodavati naš Kupilek, kupinovo vino - otkriva Jambrešić. Pa, postoji crno vino - od grožđa, a sad kupinovo...
- Ma, kupinovo vino nije vino tipa: stavi bocu i čaše na stol pa idemo piti - nadovezao se odmah Igor. - Kupinovo vino je lijek, zato smo ga i nazvali Kupilek (kupine + lijek, koji u ovom kraju zovemo - lek). Kupinovo vino poznato je po svojim ljekovitim svojstvima zbog bogatog sadržaja željeza te različitih minerala i vitamina skupine B i C. Prisutni su i znatni udjeli fosfora, magnezija, kalcija, šećera, pektina i nešto provitamina - stručno objašnjava Igor.
- Zanimljivo je da su kiseline kupinovog vina svojim sastavom slične kiselinama želučanog soka i stoga pomažu u probavi hrane, naročito bjelančevina. Odličnog je okusa, a i liječnici ga preporučuju kod anemije, iscrpljenosti, za reguliranje krvnog tlaka i probave te za poboljšanje cirkulacije krvi. Stoga nije ni čudo da nam distribuciju kupinovog vina za ljekarne i biljne ljekarne radi jedna poznata veledrogerija - ističe Jambrešić. Kupinovo vino nije jedini proizvod koji nudi ova marljiva obitelj.
Prema receptu majke Dragice sami kuhaju pekmeze (koje sa šmarnom obožavaju jesti Igorova djeca Luka i Eva, a najbolje na svijetu radi ga njihova mama Branka) i rade sirupe uz dodatak smeđeg šećera, a osobe koje ne podnose ili ne žele piti alkohol mogu nabaviti i hladnoprešan pasteriziran sok bez ikakvih dodataka.
I, da, nismo napomenuli. Obitelj Jambrešić svoje kupine uzgaja bez kemijske zaštite od nametnika i kemijskih gnojiva. One rastu u skladu s prirodom jer takve su najukusnije i najbolje za naše zdravlje.