Za primjer, jednu šalicu šećera zamjenjuje jedna žličica stevije u prahu ili jedna žličica stevije u tekućem stanju. Na OPG-u Anto Jurić u samim počecima su uzgajali oko 200 000 sadnica stevije, danas je taj broj manji, no potražnja za njom ne jenjava jer su zdrave namirnice ono što je mnogima prioritet u njihovoj prehrani.
- Stevia je višegodišnja biljka koja potječe iz Latinske Amerike, a najviše se uzgaja u Paragvaju. Gotovo da ne obolijeva stoga se ničime ne tretira. Primjerice, na 2000 komada može oboljeti tek nekoliko primjeraka, što nije nikakav problem, ali ipak je pri uzgoju važno znati nekoliko stvari. Kao prvo važno je imati kvalitetnu zemlju, mi koristimo i zeolit, prirodni mineral vulkanskog porijekla. Na zemlji i eventualnoj prihrani ne treba štedjeti, pogotovo ako se radi o malom uzgoju, onom koji uključuje nekoliko teglica na balkonu. Nadalje, ona voli toplinu, ne podnosi minuse i pod njima ne može preživjeti. Zato je zimi treba unijeti u zatvoren prostor i zalijevati jednom do dva puta mjesečno kako bi korijen živio - kaže Ilija Jurić.
- Stevia se može brati tri puta godišnje. Kada se pojave prvi pupovi, potrebno je, nakon što se lišće pobere, odrezati je do visine od oko 5 cm od zemlje. Lišće se suši na suncu, a svježi listovi se mogu koristi za čaj. Podrezana biljka raste nanovo, a osušeni listovi se samelju u prah i čuvaju kao i bilo koji drugi začin - objašnjava.
Stevia se može nazvati ljekovitom biljkom jer osim što je prirodna zamjena za šećer i kao takvu je mogu koristiti i dijabetičari jer ona snižava razinu šećera u krvi bez utjecaja na inzulin, a uz to snižava i krvni pritisak, smanjuje osjećaj gladi i poboljšava probavu, sprečava nastanak karijesa, odlična je za one koji imaju problema s kožom, jača imunitet... Ukratko, njezina su svojstva antibakterijska, antivirusna i protuupalna. Danas su u ponudi različiti pripravci stevije, ima onih dobrih, no ima i onih prerađenih, a to znači da je sušenom listu dodana i određena količina lista iz kojeg je prije sušenja "izvađen" slad. Takav list je ustvari otpad, a koristi se kao punilo za povećanje mase samog proizvoda.
Sličnih slučajeva ima i sa stevijom u tekućem stanju jer se osim stevije rastapa svašta. Stoga je najbolje steviju uzgojiti u vlastitom dvorištu, osušiti je te samljeti listove i imati vlastiti prirodni zaslađivač. Ne znamo kakve je kvalitete paragvajska stevija, no i ova hrvatska, s imanja Jurićevih za nas je izvrsna. Jer popiti kavu, čaj ili domaću limunadu te pojesti komad torte ili kolača koji u sebi ima steviju bolja je opcija od bilo kojeg drugog zaslađivača, pogotovo zloglasnog bijelog šećera. Mi glasamo za sto posto zdravo i prirodno.
Gdje pronaći:
Na tržnici Dubrava, na Glavnom željezničkom kolodvoru u Zagrebu te na kućnom pragu.