Spremili smo foto opremu u auto i krenuli prema Fužinama. Naš cilj bio je planinarski dom Vagabundina koliba u mjestu Ravno. No, dan nije bio obećavajući. Magla, magla i još malo magle. Ipak, nakon što smo prošli Ravnu goru, cijela situacija počela je djelovati obećavajuće. Ako dolazite iz smjera Zagreba i ako niste u utrci s vremenom, svakako skrenite put Skrada i razgledajte Vražji prolaz i Zeleni vir. Naša prva stanica bila je park-šuma Golubinjak.
Ne znam koliko će se snijeg zadržati, ali doći ovamo u sunčano jutro nedvojbeno oduzima dah. Tišina, jutarnje zrake sunca i neutabani snijeg. Postoje dvije pješačke staze i spilja Lokvarka u neposrednoj blizini. Za sunčanog i manje snježnog vremena ovo je odlično mjesto i za druženja i roštiljanja. Bijele snježne čipke, pucketanje koraka po dijelom ledenoj stazi i topot krila labudova o površinu fužinskog jezera Bajer. Sljedeća slika. Kroz sumaglicu sramežljivo se propinje to isto jutarnje sunce iznad strmih krovova goranskih kuća. Sjeli smo na drvenu klupicu, izvukli smo termosice s čajem i samo gledali u prizor koji je pucao ispred nas.
Ovdje nema ludih provoda, ovdje se dolazi smiriti dušu i tijelo. Sjediti u tišini i slušati kako voda traži svoj put ispod ledenog oklopa. Ništa drugo. Nedaleko od jezera je spilja Vrelo i ranč s konjima koji se također isplati posjetiti. Iako sam nas između četiri, pet puta navela na krivi put, vi pokušajte isprve pogoditi cestu za Lič, a zatim i za Bribir.
Navukla se naoblaka, a prethodno opisanu idilu zamijenili su sivi tonovi koji su se stopili s poluasfaltiranom cestom i oblakom dima iz obližnjih kuća.
- Mislim da imamo kojih 20 minuta do Vagabundine kolibe - bile su jedine riječi koje smo progovorili tom cestom. Naprosto, kao da smo željeli upiti djeliće tog sivila, šume, tišine i leda. Inače, Vagabundina koliba je jedno od boljih mjesta gdje možete dobro jesti u ovom kraju.
Priča ide ovako. Vladimir i Draženka Savić, inače inženjer građevine i ekonomistica, zasitili su se svojih poslova, skupili novac i kupili kolibu. Zvuči jednostavno, ali vjerujte da nije. Svojevremeno tu nisu imali ni struje ni vode, a Draženka je iz zdravstvenih razloga prešla na makrobiotičku prehranu pa im je pala na pamet ideja da nešto u tom smjeru ponude gostima.
- U početku je bilo teško. Trebalo je naviknuti ljude da se ovdje ne može naručiti plata roštilja. Da se ovdje pripremaju polpetice od koprive i recimo štrudel od zobi i jabuka - rekla nam je Draženka. - Ali prije svega moramo nazdraviti, pa tek ste došli! Ponudila nas je posebnim likerom od jarebike. - Osjećate kako se miješaju okusi? To je nešto gorko, slatko, trpko! Inače, jarebika je skromna i vrlo prilagodljiva vrsta pa dobro podnosi sušu, niske temperature i mraz.
Od nje možete pripremati različite marmelade, želee, sokove i likere, a dobar je saveznik u borbi protiv promuklosti, kašlja i žuči. Grijući promrzle ruke kraj kamina, saznali smo da cijela priča ne bi bila moguća bez kćeri Katarine i sina Luke koji su gotovo preuzeli majčinu ulogu u kuhinji. - Što ćete jesti? Hoćete od svega pomalo? Imamo divan sir u ulju sa začinskim travama, maneštru, a inače imamo i repu i fažol, paštu fažol, ma uvijek mora bit nešto na žlicu! - rekla nam je Draženka. Inače, tijekom zimskih mjeseci rade vikendom dok na proljeće počinju raditi svaki dan osim nedjelje. Posebni su zato što ovdje možete pojesti namaz od sira i medvjeđeg luka, salatu od samoniklog bilja sa žitaricama, bribirski prisnac i čičkove stabljike na salatu s jajima. Naravno, spremni su oni i za mesoljupce i sve to je dostupno po dobrim cijenama. Recimo, plata u kojoj dobijete od svačega po malo, neće premašiti 70 kuna.
- Jedva čekam proljeće kad se sve budi! Sad kad je sve pod snijegom nije toliko zanimljivo kao onda kad sve pršti od bilja. Znam uzeti dvije kante pa odem brati koprivu, kadulju… sretni smo jer živimo u divnom kraju koji ima bezbroj mogućnosti - nadodaje Draženka. Odavde se lako možete popeti na Viševicu s koje puca krasan pogled pa opijeni svježim zrakom okrijepiti se uz pjat nekog variva. Ovo se takoreći sudaraju Gorski kotar i Kvarner. Za 20 minuta ste u Fužinama, ali za isto toliko južnije pogled će vam pucati na Vinodolsku dolinu.
Tu je i nekoliko vidikovaca koje vrijedi obići dok vam put nerijetko mogu prepriječiti zečevi, lisice i konji. U blizini su i mjestašca poput Bribira i Drivenika koji sramežljivo skrivaju svoje kaštele dok ste za 20 km na morskoj obali. Pao je mrak. Ledeni zrak šibao nam je obraze dok smo na jednom vidikovcu gledali prema Novome. Mislili smo na pucketanje snijega i leda pod nogama, miris hladnoće i šume bio nam je u nosu i nismo još htjeli otići. Vratit ćemo se, ako ništa, u proljeće, a do tada ćemo ponijeti ovu snježnu sliku sa sobom i čuvati je dok ne zatopli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....