Prije nekoliko dana zavirili smo u restoran chefa Gillesa Camilierija u Ulici Petilovrijenci 4, tik do Straduna. Lokacija dušu dala za one koji su na odmoru, a i Dubrovčanima je “pod nogu”.
Gil’s Little Bistro jedan je od rijetkih dubrovačkih restorana koji se može pohvaliti otvorenom kuhinjom u kojoj možete promatrati što se to događa s hranom prije nego što vam dospije na tanjur. Ipak, u ljetnim mjesecima nipošto ne bismo preporučili da se smjestite unutra jer temperature ne pokazuju ni najmanje znakove milosrđa; mnogo ćete bolje proći za jednim od stolova koji su postavljeni na ulici.
Gil’s Little Bistro mjesto je koje svojom ponudom odskače od onoga što tako rado serviramo turistima (pa čak i onima dubljeg džepa). Uručit će vam uokvirenu i ostakljenu kartu karta koja dizajnom i – u najmanju ruku zanimljivim – tipografskim rješenjem podsjeća na omot CD-a neke trance kompilacije. Kad smo se malo snašli, bili smo prilično iznenađeni izvrsnim izborom mesa pa smo igrali na ono što im je očito jaka karta. I nismo pogriješili
Ručno sjeckani tartar delikatno izbalansiranih začina poslužen na hrskavom i iznimno tankom tostu bio je pun pogodak, a nimalo nije zaostajala ni foie gras poslužena s mermeladom od smokava.
Da se guščja jetra i slatkasti okus mermelade od smokava vole, nije nam bila novost, ali jako nam se svidio način na koji je jelo posluženo: s hrpicom soli i papra na rubu tanjura tako da si svatko sam začini po svom ukusu.
No najdraže nam je ipak bilo ono što je slijedilo poslije toga: goveđi rep kuhan 24 sata. Mekan, u gustom umaku potpuno zaokruženog okusa – nije bilo ničega što bismo mu dodali ni oduzeli. Zapravo lažemo. Dodali smo mu palentu s mascarponeom i parmezanom.
– Jednostavna, domaća kuhinja, skromno kaže Gilles koji ponaosob razgovara sa svakim gostom . -U bivšem sam restoranu radio mnogo složenije stvari. Vidjet ćemo što će biti dogodine.
Što god bilo dogodine, nadamo se da će na meniju zadržati mousse od Valrhone kojim smo zaokružili tu večer.
Konobar nam ga je za stolom izvadio ravno iz kutije u kojoj ga čuvaju. Istina, poželjeli smo upravo tu kutiju ponijeti kući i spremiti u hladnjak, ali zadovoljili smo se i kolačićima koje su nam – kao i svim svojim gostima – zapakirali ‘za sutrašnji doručak’. Lijepa gesta.
Iako ćete za cjelokupno iskustvo morati izdvojiti nešto više novca, zahvaljujući kvaliteti posluženoga, nipošto se nećete osjećati opljačkano, kao što to nekad nažalost zna biti slučaj s restoranima višeg cjenovnog ranga.