Gordon Ramsay, najpoznatiji svjetski kuhar, ovih dana slavi 60. rođendan. Rođen je 8. studenoga 1966., a u nedavnom razgovoru za portal Travel + Leisure osvrnuo se na svoje prve posjete restoranima s Michelinovim zvjezdicama, način na koji bira restorane na putovanjima te odnos prema hrani koji nastoji prenijeti svojoj djeci.
Prvi susret s Michelinovim svijetom imao je kao osamnaestogodišnji učenik North Oxfordshire Technical Collegea, tijekom školskog posjeta londonskom hotelu Dorchester. Ondje je tada kuhao Anton Mosimann, pod čijim je vodstvom restoran osvojio dvije Michelinove zvjezdice. Ramsayu je posebno ostala u sjećanju Mosimannova kuharska kapa, izložena u staklenoj vitrini, pokraj koje su se učenici fotografirali. Rekao je da je izgledala poput Oscara te da je tada prvi put shvatio koliki autoritet ima Michelinov vodič.
Večeru u Dorchesteru nisu si mogli priuštiti. Ramsay i dvojica kolega zatim su godinu dana štedjeli kako bi otišli u restoran s Michelinovom zvjezdicom. Njegov prvi takav obrok bio je u Le Souffléu Petera Kromberga, u hotelu InterContinental London Park Lane. Imao je devetnaest godina.
"Donijeli su mi vinsku kartu koja je izgledala kao enciklopedija i uhvatila me panika. O sljubljivanju vina uopće nismo razmišljali. Kao devetnaestogodišnji kuhar samo sam htio jesti", ispričao je. Rezervirali su stol za ponedjeljak navečer, došli neurednih frizura i s jedva zavezanim kravatama te dobili stol u kutu. Meni od pet sljedova, kaže, ostavio je na njega snažan dojam, osobito zato što ga je pripremao kuhar takvog ugleda.
Michelin je bio i jedan od glavnih povoda razgovoru. Ramsay je izvršni producent dokumentarne serije Knife Edge: Chasing Michelin Stars, koja prati restorane i kuhare u nastojanju da osvoje zvjezdice. Druga sezona obuhvatila je Brazil, Ujedinjeno Kraljevstvo, nordijske zemlje, Francusku, Njemačku, Floridu i Kaliforniju.
Govoreći o Michelinovim inspektorima, Ramsay je posebno istaknuo njihovu anonimnost. Prema njegovim riječima, mijenjaju hotele, lokacije i kreditne kartice, a katkad dolaze s prijateljima koji plaćaju račun kako bi dodatno otežali prepoznavanje. Usporedio ih je s agentima CIA-e i FBI-ja, ali naglasio da kod njih najviše cijeni dosljednost u ocjenjivanju.
Među gastronomskim sredinama koje trenutačno smatra osobito zanimljivima izdvojio je nordijske zemlje. Duge i oštre zime povezao je s razvojem fermentacija i specifičnih okusa, dok ga fascinira koliko se tamošnji kuhari vesele proljetnim namirnicama.
Kada sam bira gdje će jesti u nepoznatom gradu, Ramsay se ne zadržava nužno u središtu. Rekao je da najprije odlazi osam do šesnaest kilometara sjevernije ili južnije, prema rezidencijalnim četvrtima, jer ondje često pronalazi neke od najboljih restorana.
Kao primjer naveo je nedavni boravak u Minneapolisu, gdje je jeo u južnoameričkom steakhouseu, probao somalijsku hranu i posjetio laoški restoran Gai Noi. Upravo ga je taj restoran posebno zainteresirao. Prema njegovu prepričavanju razgovora s konobarom, lokal s dvjestotinjak mjesta vikendom posluži oko 1400 gostiju. Račun za tri osobe, uključujući dva koktela i jedno pivo, iznosio je 130 dolara.
"Tajna svakog dobrog kvartovskog restorana jest da subotom ili nedjeljom navečer ne možete dobiti stol", rekao je Ramsay, kojemu je obrok u Gai Noiju bio posebno zanimljiv i zbog prethodnih putovanja Laosom.
Na pitanje zbog kojeg bi jela otputovao u drugi dio svijeta odabrao je tapas barove u starom dijelu Barcelone. Izdvojio je tortilju i hobotnicu te večernju atmosferu lokala koji su tijekom dana gotovo prazni, a od šest sati poslijepodne do dva ujutro puni gostiju. Najradije ih posjećuje krajem rujna, u okolici stare luke.
Njegov izbor jeftinog obroka znatno je jednostavniji. Godinama odlazi u američki lanac In-N-Out, gdje naručuje Double-Double u varijanti Animal Style. U hotelima pak najčešće bira domaću juhu od rajčice sa sendvičem s rastopljenim sirom ili kućni burger.
Putovanja su, objasnio je, ozbiljnije ušla u njegov život tek u ranim dvadesetima, kada je radio u pariškim restoranima. Prisjetio se razdoblja u kojem je teško plaćao stanarinu, ali je brzo učio. Nakon juga Francuske zaposlio se kao privatni kuhar na jahti, što mu je omogućilo putovanja Francuskom, Sardinijom, Sicilijom i Balearima te zimsku sezonu na Karibima. Tih dvanaest mjeseci smatra važnima za vlastiti profesionalni razvoj jer su mu omogućili upoznavanje različitih kuhinja i odmak od dotadašnjeg načina rada.
Svojoj djeci nastoji prenijeti prije svega poštovanje prema hrani. Odmalena ih je učio da uzimaju samo onoliko koliko mogu pojesti. Na putovanjima u Tajlandu i Francuskoj tražio je da poštuju lokalna jela, a umjesto naručivanja s dječjih jelovnika dijelili su predjela. Najstariju kćer Megan u vlastiti je restoran prvi put odveo za njezin šesnaesti rođendan. Nije, kaže, želio da djeca takva iskustva smatraju samorazumljivima. Tijekom predjela rekla mu je da sada razumije, povezujući razinu preciznosti u restoranu s njegovim izbivanjima iz kuće tijekom radnog tjedna.
Odvajanje posla od privatnog života i dalje smatra nužnim. Nakon četrdesetog rođendana počeo se baviti triatlonom kako bi se udaljio od profesionalnog pritiska, a na obiteljskim putovanjima mobitel gasi i ostavlja u sefu do sljedećeg dana.
Za razdoblje nakon aktivnog rada u kuhinji ima i jednu zamisao vezanu uz Michelin. Rekao je da bi volio poslati životopis "proizvođaču guma u Parizu" i postati honorarni inspektor. Odmah je, naravno, priznao i glavni problem takvog plana. Njegovo je lice previše prepoznatljivo da bi mogao neprimjetno obilaziti restorane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....