Prošli tjedan, vikend smo proveli na Kvarneru. Prognoza je bila siva i nimalo poticajna, ipak u nedjelju se dalo naslutiti da možda neće pljusnuti kao iz kabla i da ćemo uspjeti skupiti dva-tri sata pod oblacima i nauživati se kvarnerskog zraka na nekoj terasi. Rezervirali smo mjesto u Konobi Pescaria u Mošćeničkoj dragi. Ovdje je najbolje pitati što imaju najsvježije pa da vam nešto slože po svom guštu u kuhinji.
Podijelili smo dva predjela, tunu tartar i salatu od hobotnice. Oboje je bilo dobro, korektno, nenametljivih okusa, bez pjenica iz sifona, kremica ili kako bi oni rekli "storili smo van onako po starinski". Za glavno jelo podijelili smo paštu s vongolama jer su baš stigle tog jutra. Pašta neodoljivo okusom podsjeća na klasik iz restorana Johnson koji se nalazi u blizini. Pregledavajući medijske napise o Pescariji, kojih je malo, naletjeli smo na izjavu vlasnika da se ne mogu uspoređivati s Johnsonom ili Zijavicom koje drže za svetinje iako gosti to rado čine zbog kvalitete koju isporučuju.
Ako se zaželite pjata dobre pašte sa školjkama ili bijelom ribom, mirne duše rezervirajte stol u Pescariji. Lagani šugo od bijelog vina, češnjaka i peršina sa školjkama iako blag, ima punoću koju dugo pamtite kao poljubac ljubavnika u vrat. Na kraju, ostatke možete zaliti velikodušnim cugom maslinovog ulja i potoćati s domaćim kruhom. Desert nismo uzimali jer smo tu impresiju htjeli ponijeti sa sobom u kišni Zagreb. Negdje na polovici ručka, ukazalo se sunce i neobično je lijepo guštati na njihovoj terasi iznad lučice i meditativno gledati u veliku bijelu plažu i more pred vama. Dva predjela, tunu tartar, salatu od hobotnice, dvije obilne porcije pašte sa školjkama platili smo oko 80 eura.