Zagreb i dalje nema mnogo lokala koji su ozbiljno promislili koncept hrane za dijeljenje; bilo da je riječ o tapasima, pizzama, manjim bistronomskim tanjurima ili jelima osmišljenima tako da ih za stolom naruči više ljudi i zajedno kušaju. U mnogim europskim metropolama poput Londona i Kopenhagena takav je način objedovanja već odavno uobičajen: opušteniji je, društveniji i često zanimljiviji od klasičnog naručivanja “svatko za sebe”. Kod nas je takvih adresa još uvijek premalo, ali ih ipak ima dovoljno za jedan kratak, koristan popis novih mjesta na kojima je zajedničko naručivanje i dijeljenje hrane ne samo moguće nego i poželjno.
Mojo Rojo Tapas Bar
Mojo Rojo Tapas Bar na Selskoj jedno je od onih mjesta kakva Zagreb još nije imao: opušten tapas bar u kojem je hrana, barem većina jela, od početka zamišljena za dijeljenje. Iza projekta stoje vrlo mladi vlasnici, studenti prava i strojarstva Tomislav Marenić i Dražen Martić, ali njihova priča ne djeluje nimalo studentsko-poduzetnički improvizirano. Obojica već godinama rade u ugostiteljstvu, prošli su kroz ozbiljne zagrebačke adrese i sezonske poslove, a u vlastiti su lokal ušli s jasnom idejom, dobrim ukusom i rijetko viđenom profesionalnošću. Mojo Rojo zato nije zanimljiv samo kao poduzetnička priča mladih ljudi, nego i kao dobro osmišljen lokal koji razumije što znači jesti jednostavno, zabavno i uz nužno dijeljenje tanjura za stolom.
Još važnije, iza dojmljive priče stoji i stvarno jako ukusna hrana. Jelovnik je složen oko klasične tapas logike, s nizom hladnih i toplih zalogaja, od sireva, kroketa i patatas bravasa do gambera, dagnji i kruhova (od kiselog tijesta) sa španjolskim dodacima, a veći dio namirnica, poput jamóna ibérica, nabavlja se izravno iz Španjolske. Hrana je ukusna, nekomplicirana i vrlo korektno cijenjena, pa je ovo mjesto idealno za veće društvo koje želi naručiti više toga i dijeliti. Uredno složena vinska i koktel karta dodatno potvrđuje da Mojo Rojo nije samo simpatična nova adresa, nego ozbiljno dobro pogođen koncept. Dugo nam nije bilo lakše preporučiti neko novo mjesto.
ADRESA: Selska cesta 54
Chager
Možda jest malo neobično na ovakav popis staviti pizzeriju, jer malo je jela koja su prirodnije predviđena za dijeljenje od pizze. Ali Chager ovdje nije zato što se i pizza, eto, može podijeliti, nego zato što je cijeli njihov format baš tako postavljen. Ne rade klasične okrugle pizze rezane na šest ili osam komada, oko kojih nastaje borba za stolom, nego velike, pravokutne palle romane koje dolaze na daskama, režu se na veći broj komada i praktički traže da ih naruči više ljudi za stolom. U tome i jest razlika: ovdje dijeljenje kriški nije usputna mogućnost, nego dio cijelog iskustva. A pizze su ovdje doista maestralne.
Riječ je o prvoj zanatskoj palli romani u Zagrebu, a vjerojatno i u Hrvatskoj. Pod time mislimo da Ivan Kuduzović "Čager", vlasnik i pokretač projekta, opsesivno pristupa tijestu, miješajući u njega pet vrsta brašna te, osim kvasca, dodaje i vlastiti starter. Kiselim se tijestom bavi godinama pa ne čudi da je i dio tog hobija pretočio u svoje tijesto. Njegovo tijesto potom stoji minimalno 72 sata, sadrži više od 80 posto vode i nakon pečenja postaje zlaćane boje, hrskavo, prozračno i nevjerojatno ukusno. Ali prije svega dovoljno slano. Nadjevi u Chageru dijelom dolaze iz Italije, dok suhomesnati proizvodi stižu s malih hrvatskih OPG-ova. Za njih se većim dijelom brine i osoba koja te nadjeve osmišljava i slaže, Mario Lepen, desna ruka Kuduzovića. Osim toga, Chagerove su pizze posve autorske i takve se kombinacije nigdje drugdje u gradu ne mogu probati. Chager je naše najdraže pizza otkriće u dugo vremena, a svatko tko je voljan dijeliti pizzu u susjednom kafiću — jer riječ je o pizza trucku koji dijeli terasu s lokalnim bircom, koji ima i sasvim pristojnu ponudu piva — ovdje će doći na svoje.
ADRESA: Ul. Simona Gregorčiča 10
Shanti by Namaste
Shanti by Namaste danas je najbolji indijski restoran u Zagrebu, a vjerojatno i najbolji koji smo ovdje dosad imali. Nakon londonskog Dishooma bili smo prilično sigurni da u Zagrebu i široj okolici nećemo pojesti ni približno tako ukusnu indijsku hranu, ali Shanti nas je razuvjerio. Riječ je o projektu ekipe iza Namastea, ali Shanti djeluje originalnije, ozbiljnije i kuharski uvjerljivije. Na nezgodnoj je lokaciji i s ne previše sjedećih mjesta (s time da su obećali uskoro upogoniti terasu), ali to nakon prvih nekoliko jela prestaje biti važno. Predjela su originalna i sočna, naanove peku svježe u tradicionalnom tanduru (glinenoj peći koja se zagrijava na visokim temperaturama, često na drveni ugljen, a tijesto za naan se lijepi izravno na njezine unutarnje stijenke prije svake narudžbe), a curryji su među najkremastijima u gradu, pritom napravljeni od osjetno boljih namirnica nego što je to inače slučaj po zagrebačkim indijskim lokalima.
Još je važnije što je gotovo cijeli Shantijev jelovnik prirodno sklon dijeljenju. Ovdje nema mnogo smisla naručivati usko i škrtarski; Shanti traži širinu stola, više predjela, curryja, naanova, riže i ponešto iz tandura, pa da sve dođe na sredinu i da se jede redom, kako već nalaže red ovakve kuhinje. Upravo zato ovamo vrijedi doći s većim društvom, pod uvjetom da za stolom nema sitničavih naravi. Kad stignu curryji, svježi naanovi i fantastičan butter chicken, jasno je da je riječ o restoranu u kojem se ne jede pojedinačno, nego zajednički. Pođite s najmilijima i kušajte blagodati originalne kuhinje Shantija.
ADRESA: Anićeva ulica 1a
Noel Street
Novootvoreni Noel Street nije samo novo vruće mjesto, nego i prvo ozbiljno podzemno gastro otvaranje u Zagrebu nakon dosta vremena. Riječ je o dugo najavljivanom projektu koji je nastao kao svojevrsni produžetak Noela, samo u znatno opuštenijem, življem i neposrednijem formatu. Smješten u podrumu na istoj adresi kao Noel, s ulazom iz Lopašićeve, odaje dojam nekog egzotičnijeg, modernijeg i alternativnijeg grada, mjesta koje je istodobno vruće, pomalo mračno i gotovo seksi. Treba im, naravno, dati još malo vremena da se do kraja uhodaju, jer je navala gostiju prvih dana divljačka, ali i u ovoj ranoj fazi vidi se da Noel Street ima ozbiljan potencijal.
Na meniju su snackovi, manja jela i tanjuri za dijeljenje, svi postavljeni oko latino-azijske fusion ideje koju Ivan Temšić već neko vrijeme vrlo uvjerljivo razvija. Gyoze, ceviche, piletina s moleom, taco, janjetina s paprikom i slična jela ovdje su stvarno ukusna, razigrana i promišljena hrana kojoj se lako vraćati. Posebno je dobro to što su cijene brutalno korektne i kreću se od 6 do 15 eura, pa Noel Street nije samo atraktivan nego i prilično pristupačan za ovako ambiciozno postavljen projekt. Gotovo sve na karti lijepo se može dijeliti, što je važno. Iza svega stoji ozbiljna ekipa: osim Temšića u kuhinji, Luka Bistrović s koktelima, a Tomislav Ledinski u sali i na vinu. Budući da Ledinski o vinima zna jako mnogo, ne sumnjamo da će komunikacija s gostima oko bogate, ozbiljne i stvarno fantastične vinske karte, na kojoj ima i dosta prirodnih vina, biti jednako dobra kao i sama karta. Takve vinske liste uvijek volimo vidjeti, i voljeli bismo da restorani koji pretendiraju na visoko imaju barem trećinu vinske liste Noel Streeta. Podjela hrane, više tanjura na stolu i šire naručivanje prirodno funkcioniraju u ovakvim konceptima.
ADRESA: Ulica popa Dukljanina 1
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....