Sve se zakuhalo sredinom devedesetih kad se usporedbom genetičkih profila primjenom DNA markera počela istraživati srodnost vinskih sorti. Vodeći znanstveni institut u poslu otkrivanja porijekla sorti tih godina bio je kalifornijski UC Davis, s čijim je istraživačkim odjelom rukovodila profesorica Carole Meredith. Ona je sa svojom grupom istraživača otkrila porijeklo cabernet sauvignona, syraha, chardonnaya i brojnih drugih sorti, ali do korijena zinfandela nikako nije uspijevala doprijeti.
U jednom se razgovoru obratila slavnom kalifornijskom vinaru hrvatskih korijena Miljenku Grgiću za mišljenje i on je odgovorio da bi zinfandel mogao biti plavac mali. Carole Meredith se javila kolegama u Zagrebu, profesorima Maletiću i Pejiću s Agronomskog fakulteta, i zamolila pomoć u njenoj potrazi, što su spremno prihvatili i iz čega se rodila dugogodišnja znanstvena suradnja koja je u konačnici Hrvatsku uvela u internacionalnu vinsku literaturu kao važan faktor u formiranju današnje ampelografske karte svijeta.
Naime, zinfandel nije ispao plavac mali kako je to slutio Miljenko Grgić, ali je u obilnoj količini sortnog materijala koji su iz Dalmacije neumorno dostavljali Maletić i Pejić konačno pronađena dalmatinska inačica zinfandela, ovdje imena crljenak kaštelanski. U međuvremenu je Carole Meredith ustanovila da je zinfandel istovjetan i s talijanskim primitivom, a kasnije se to isto ustanovilo za crnogorsku kratošiju. Prijelomni trenutak istraživanja je bio kada je list zinfandela/primitiva/crljenka uspoređen s listom starinske sorte tribidrag koji su spomenuti znanstvenici pronašli u gotovo stoljeće starom herbariju Stjepana Bulića i kojima je ustanovljena genetska istovjetnost.
Misterij je konačno rasvijetljen. Tribidrag je stoljećima bio vodeća crna sorta južnog i srednjeg dalmatinskog primorja pod tim imenom, a crnogorskog pod imenom kratošija, i u najužem je srodstvu s današnje dvije vodeće crne sorte Hrvatske i Crne Gore, plavcem malim i vrancem. Otkriće je snažno odjeknulo i potaknulo entuzijazam brojnih vinara, a rezultat je bio da od svega nekoliko desetaka loza pronađenih u starim vinogradima u samo deset godina broj naraste na 350.000 komada zasađenih na oko 50 hektara diljem Dalmacije.
Sadašnjost i kakva je reputacija tribidraga zapravo
Početni entuzijazam je nakon prvih deset godina usporio jer ono što je eksplozivna vijest u vinskim krugovima, široj je javnosti tek jedva čujni šum. Stoga tržišna reakcija na samom početku nije bila onakva kakvoj su se vinari nadali, međutim danas, dvadeset godina poslije, prema HAPIH-u ima ukupno 78 hektara koji se dijele na 286 vinogradarskih čestica i 197 vlasnika (vinogradara), a na tržište je vino od te sorte u 2020. stavilo ukupno 20 vinarija. Bez obzira na to što se u drugom desetljeću rast prepolovio i dalje je prisutan i zapravo je impresivan ako se sjetimo da na počeku priče nije bilo ničeg.
Vijest o našoj sorti s internacionalnom reputacijom širi se sporo, ali neumitno. Brojni vinari poput Krola, Vuine, Rizmana, Stine i drugih bilježe veći interes za svojim tribidragom nego za drugim vinima iz portfelja. Doduše, stabilizaciji prodaje ne pomaže metež oko nazivlja, jer ih samo na hrvatskim etiketama nalazimo čak četiri; tribidrag, crljenak kaštelanski, zinfandel i pribidrag, a ako im pribrojimo crnogorsku kratošiju i talijanski primitivo s također tri, četiri varijacije naziva, rusvaj na policama trgovina postaje popriličan. Kaštelanski vinari su se usprotivili korištenju naziva tribidrag i traže prvenstvo za naziv crljenak kaštelanski, međutim, profesori Maletić i Pejić svoj odabir brane činjenicom da je tribidrag u Hrvatskoj najstariji naziv i da je logično da mu se da prednost. Činjenica je da i druge vinarije, koje nisu iz Kaštela, radije odabiru naziv bez pridjeva kaštelanski. U konačnici će presuditi tržište, jer će većina vinara oportuno na etikete staviti onaj naziv koji im kupci najviše traže i najbolje plaćaju.
Talijanski slučaj
Popularnost primitiva bila je u strašnom padu ranih devedesetih i u programu poticanja čupanja vinograda koji je tih godina provodio EU kako bi se smanjile ukupne površine vinograda i sačuvala konkurentnost vinske proizvodnje, upravo je primitivo izgubio nekoliko tisuća hektara. Međutim, svega par godina kasnije, kad je pukla vijest o vezi zinfandela i primitiva, stvari se zaokreću za 180 stupnjeva, počinje preporod i kontinuirani rast potražnje, a od 1999., otkad im je dozvoljeno stavljati naziv zinfandel na etiketu, eksplodirao je i izvoz. Nekadašnju reputaciju jeftinog i grubog vina zamijenila je ona najpopularnijeg crnog vina s južnog dijela talijanske jadranske obale. Glavnina primitiva dolazi iz Apulije, a srce proizvodnje je podregija Salento, smješten na samoj peti talijanske čizme između gradova Bari i Lecce. Najcjenjenija je i posljedično postiže najbolje cijene apelacija Primitivo di Manduria, a primitivom je ukupno u Italiji danas zasađeno 12.500 hektara, što je značajno više od 78 hrvatskih i što domaće razmirice oko prvenstva naziva čini još više neproduktivnim.
Kalifornijski vječni kontrast zinfandela i white zina
Najznačajniju zastupljenost tribidrag bilježi u Sjedinjenim Državama koje pod tom sortom imaju zasađeno 19.000 hektara, od kojih je čak 17.500 samo u Kaliforniji. Zbog svoje prirode, da lako nakuplja visoke sladore i čuva pritom za crno vino visoke kiseline, on je zapravo idealna sorta za slatkasti tip ružičastog vina, jer ima dovoljno prirodnog sladora da proizvede alkohol i da ga pritom još ostane sasvim dovoljno neprevrelog da vino u konačnici bude slatkasto, a onda još žive kiseline odlično posluže za balans sladoru i za pojačavanje dojma voćnosti i sočnosti.
Taj savršeni potencijal za komercijalna rose vina još je 1948. prepoznao američki vinski gigant Sutter Home i proizveo prvi White Zin, poluslatki rose. Do tada se zinfandel uzgajao miješan sa sortama poput petit siraha i drugim većinom južnofrancuskim sortama i od njih se radilo crno vino, ali eksplozijom popularnosti rosea White Zin, sorta se osamostalila i omasovila u vinogradima. I dan danas na taj tip rosea otpada najveći dio cjelokupne proizvodnje zinfandela. S druge strane, postoji grupa pasioniranih obožavatelja zinfandela kao crnog vina. Neke vinarije poput kultnog Ridgea od zinfandela rade vina kvalitete najviše klase, stilom vrlo slične zrelijim bordoškim varijantama merlota. Ljubitelji takvog zinfandela okupljaju se u udrugama poput udruge ZAP (Zinfandel Advocates & Producers) te vrlo intenzivno i strastveno promoviraju zinfandel kao profinjeno vino vrijedno čuvanja i investicije.
Kakva je budućnost tribidraga u Hrvatskoj?
U prvih deset godina povratka tribidraga u domaće vinograde nisu se mogli izvući značajniji zaključci o njegovu potencijalu zbog mladosti nasada i potpunog nedostatka iskustva domaćih vinara s tom sortom. U drugih deset godina ukazali su se neki vrlo uspješni projekti i modeli se polako grade. Spoznalo se da je, kad dolazi s dobrih položaja, sposobna proizvesti savršeno uravnotežene i bogate crnjake koje krasi mediteranska koncentracija i voćna svježina istovremeno. Nije limitirana na jedno ili dva vinogorja, jer je gotovo jednako uspješno rade u okolici Zadra, kao i na Pelješcu, što je još jedan plus koji omogućava ozbiljan razvoj u budućnosti. Kao i u Kaliforniji, može dati vrlo atraktivna ružičasta vina, međutim, potencijal zrelih crnjaka koje ovih dana možemo naći na tržištu je toliko dobar da bi bilo vrijedno fokusirati se na taj tip vina. Nastupajuće treće desetljeće obećava. Sorta je sada stabilna na tržištu, a potencijali su neupitni. Preostaje samo rad i ulaganje u marketing.
Zlatan otok, Zlatan crljenak 2015
Cijena: 140 kn
Kvaliteta: 92/100
Vinarija Zlatan otok je prva istinski prigrlila ideju povratka tribidraga u Dalmaciju i u početku je sama imala gotovo pola ukupnih zasade te sorte. Oni su i danas njeni sjajni advokati, a berba iz 2015. je jedan izvrsni primjerak. Bogat, koncentriran, punog tijela, s obiljem zrelog voća, blago pikantnim notama, savršeno dozrelih tanina bez iole stezanja i super atraktivnog finiša na zrelo bobičasto voće te kolač od borovnice i višnje. 15% alk.
Bedalov, Castel Zinfandel 2018
Cijena: 90 kn
Kvaliteta: 90/100
Jedan iz izvrsne grupe kaštelanskih vinara s dubokim i moćnim vinom gotovo likerske snage. Intenzivnog mirisa s aromom zapečenih višanja kao udarnom, zatim s decentnim začinskim primjesama i drvom u pozadini. Okusa koji obilježava visoka koncentracija i puna zrelost, gusta i bogata tekstura, žive i ugodno naglašene kiseline te pikantna toplina finiša. 15,5% alk.
Rizman, Tribidrag 2019
Cijena: 145 kn
Kvaliteta: 92/100
Vino u najavi koje tek pristiže na tržište i koje u ovoj adolescentskoj fazi odiše mladenačkim šarmom i obiljem svježih voćnih aroma. Ukazuje na potencijalno elegantniji, a jednako kvalitetan tip tribidraga. Vrlo je intenzivno u ustima i na nosu. Nabijene voćnosti koja sasvim pokriva začinske note hrasta. Živo u ustima s puno voćne slasti. Slojevito na nosu s trešnjama, višnjama i šljivama kao vodećim aromama. Iznimnog potencijala za čuvanje i daljnji razvoj. Umjerene snage od 13% alk.
