Piše i snima Sunčana Barušić
Možda je baš sad prilika da iskoristite nekoliko zaostalih dana od godišnjeg odmora, ili vikend pa se uputite na naš najsunčaniji otok. Razloga ima mnogo, jer čari Hvara nisu samo u morskim avanturama. Naime, predlažemo da obiđite vinarije… možda i one za koje nikad niste čuli. Mi smo obišli tri manje- ozbiljnih i svjetski priznatih vinara i onih za koje će se tek ćuti.
Vina Carić
Najprije smo navratili u Vrbosku, najmanji gradić na Hvaru, smješten u dubini zaljeva i okružen predivnom borovom šumom. To je najvjerojatnije jedini gradić na svijetu koji ima svoj kružni tok oko otočića u sredini uvale, cijeli je povezan mostićima zbog kojeg ga i zovu „Mala Venecija“. U njemu se (pored drugog mosta), nalazi Vinarija Carić, odnosno konoba vinarije. Uputite li se u konobu, svakako se u ovo doba najavite, a dočekat će vas kraljevski. Naime, dok se Ivo bavi vinogradima (sada vinima), o dočeku gostiju u konobi brine se njegova supruga, Ivana.
- Želimo gostima prikazati kompletnu priču o dalmatinskoj konobi. To su prije bila mjesta gdje su se držale bačve, solila riba, zrio je sir, a sa stropa su visili, kod onih bogatijih, suhomesnati proizvodi. Upravo takve stvari i nudimo u našoj konobi – objasnila nam je Ivana Carić, noseći pladanj na kojem se kočoperio pršut Smjeli, šampion na šestim danima hrvatskog pršuta u Zadru, odličnim ovčjim i kozjim sirom koji savršeno prati njihova bijela vina s kojima je bila oduševljena i Betty Coster, nizozemska stručnjakinja za sir, smokvenjakom iz Opuzena te pralinama iz male hvarske čokolaterije, Gabulet, koje pak „obožava“ plavac mali.
Za početak kušajte vrckav i lagan pjenušac Danica, napravljen od sorte bogdanuša, koja je ujedno i autohtona sorta na otoku Hvaru. Dakako, nastavite u istom tonu, pa kušajte mirno vino Bogdanušu 2019. koju inače preporučuju uz ribu i morske plodove. Volite li više bijele kupaže, tada kušajte Cesaricu, napravljenu od pet sorti u jednakim omjerima – bogdanuše, pošipa, maraštine, žutog muškata i prča.
Za prelazak s bijelih na crna vina, idealan je rose – njihov se zove Marino i rade ga od plavca malog. Pa, ako ste s užitkom „savladali“ i ovo vino, koje neodoljivo miriši po malinama, prije ozbiljnog kušanja ozbiljnog plavca malog, probajte kupažu na koju su Ivana i Ivo iznimno ponosni: Jubo'v napravljenu od sorata plavac mali, merlot, syrah i darnekuša.
Zateknete li se u konobi nakon 24. studenog, kada se na dan Sv. Kate pušta mlado vino u prodaju, svakako kušajte Mlodo, odnosno mlado vino plavca malog, a kušanje u ovoj vinariji, odnosno konobi završite ozbiljnim vinom Plavac ploški, kako samo ime govori, plavcem malim koji raste na južnoj strani otoka, tik uz plaže.
- U našoj konobi ne želimo gostima samo točiti vina. Trudimo se ljudima dočarati kako živimo, razmišljamo, prenijeti našu viziju i priču odakle dolaze naša vina i kako nastaju – rekla nam je na kraju kušanja Ivana Carić.
Vinarija Ahearne
Da bi došli do ove vinarije, morate se uputiti u brda Vrisnika. Vinariju je lako naći, ali na prvu ćete je sigurno promašiti, jer… možda ste očekivali... nešto drukčije. Naime, u prizemlju velike kuće iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, koja je služila kao cisterna tadašnjoj PZ Vrisnik, okruženoj olupinama starih kamiona iz doba socijalizma, Londončanka irskog podrijetla, Joanne Ahearne smjestila je svoje tankove. U vinskom je svijetu više od 25 godina, a odlučila ostati u Hrvatskoj 2012. Najprije se htjela baviti graševinama, a onda se zaljubila u autohtone dalmatinske sorte i za svoju stalnu adresu odabrala Hvar. Nakon što je određeno vrijeme radila u vinariji Tomić, kupila je ovu staru građevinu i počela raditi vina na divljim kvascima koja vas ne mogu ostaviti ravnodušnima. Uostalom, Jo, kako je svi zovu, trenutno jedina u Hrvatskoj ima najveću svjetsku vinsku titulu Master of Wine (MW).
Na kušanje se trebate najaviti, a ako ste u malčice većoj grupi (5-6), a vani je hladno, Jo će vas smjestiti pokraj ulaza u vinariju, gotovo među tankove, uz tanašne stolove dovitljivo oblijepljene njenim etiketama.
Kako dolikuje, kušanje smo započeli bijelim vinom, Pošipom. – Pošip radim od grožđa s otoka Korčule, točnije iz Smokvice, a bere se u tri navrata jer želim osigurati sve arome koje nudi ova sorta. Dio vina fermentiram u bačvicama od francuskog hrasta, a poslije ga njegujem na finom talogu – objasnila je Jo. Oduševljenje je izazvalo macerirano vino jantarne boje, Wild Skins koje Jo radi od četiri dalmatinske sorte koje zasebno bere: bogdanuše maraštine, kuća te pošipa. Grožđe pusti da fermentira na kožicama, pa otuda i naziv vina.
Rosinu, rose od drnekuše, koje je posvetila svojoj majci, nismo mogli probati jer je rasprodana, pa nam je Jo ponudila svoje novo crno vino, Terence Patric, koje je nazvala po ocu.
- Razmišljala sam, zašto bih uvijek za vrijeme onih žega, prevrućih dalmatinskih ljeta morala piti samo ohlađeno bijelo vino. Meni se pilo dobro ohlađeno crno. To mi je bila misao vodilja dok sam radila ovo vino od sorte plavac mali iz berbe 2015. potom sam koristila darnekušu iz berbe 2016, a dodala sam i 40 posto pošipa iz berbe 2019. Vino je odležavalo do 14. listopada kada sam ga prvi puta kušala, a zbog izraženih aroma cimeta i klinčića nazvala sam ga od milja i „Božićno vino“ – objasnila nam je Jo.
Za kraj kušanja u ovoj neobičnoj vinariji točio se South Side 2014. plavac mali s južnog dijela Hvara sa položaja sveta Nedjelja i Jagodno. Koliko se Jo posvećuje svojim vinima govori činjenica kako je plavac mali za ovo vino fermentirala u posudama bez poklopca, a budući da se kod tog procesa bobice dižu u svakoj je posudi, svakodnevno, bobice potapala rukama, a poslije vino odnjegovala u francuskim bačvicama.
Vinarija Ventus
Kad ste već u Vrisniku, navratite i u malo mjesto Vrisnik, gdje se od prošle godine proizvode vina u vinariji Ventus. Imali smo čast, da smo nedavno bili prvi novinari iz Zagreba koju su dvije obitelji ugostili u kušaonici.
- Godinama smo živjeli od prodaje grožđa. Dakako to se isplatilo, jer najjednostavnije je bilo brinuti se o vinogradu, obrati trsove, dovesti ga do vage, istovariti kod nekog otkupljivača i čekati da ti na račun sjedne novac. I sjedao je, redovito do nekih godina kad je ta priča prestala: zbog novaca koji nije sjedao – ispričao nam je u vrtu kamene kuće, ispred ulaza u kušaonicu vinarije Ventus, suvlasnik Ivan Plenković. Naime, on je sa svojim partnerom Damirom Gurdulićem prošle godine odlučio zasukati rukave, preurediti staru kuću obitelji Gurdulić, u podrum staviti nove inoxe, a bivšu konobu ispred njega, preurediti u kušaonicu. Dakako, grožđe više nisu prodavali nego su počeli proizvoditi svoja vina budući da Plenković ima velikog iskustva nakon višegodišnjeg rada u hvarskoj mega vinariji Zlatan Otok.
- Mala smo vinarija i tek smo se sa svojih šest etiketa počeli probijati na tržište, ali eto, dokaz smo da i korona može imati nekog pozitivnog djelovanja. Sad smo svoji na svojem – rekao je Plenković nudeći nam svoje prvo vino Pošip Jug i objašnjavajući kako se sva vina, zbog imena vinarije (lat. Ventus = vjetar) zovu po – vjetrovima.
U vinariji Ventus, koja će uskoro dobiti i ekološki certifikat, jer „Na Hvaru, pogotovo na južnoj strani gdje su strmine i do 70 posto ne možeš drugačije obrađivati vinograd nego ručno“ kako nam je objasnio Plenković, proizvode i odličnu kupažu Levant i to od sorte prč, maraština i žilavka. Uz jako fini pršut iz delicija Marović probali smo i Maestral rose, dok je Oštro plavac, za naš ukus bio taman u „tinejdžerskoj“ dobi kad je prevrtljiv, pa je bolje čekati da odležavanjem prestane biti tako oštar.
Vina ove mlade vinarije za koju će se sigurno još ćuti, možete isprobati na najavljenom VINOcomu u hotelu Esplanada, a uz fina jela ih kušati u zagrebačkom restoranu Beštija.