Stari puntijar
Gračanska cesta 65
10 000 Zagreb
01 4675 600
svakim danom od 12 do 23 h
Vjerojatno nitko od potomaka nije toliko unaprijedio tu osnovnu zamisao kao današnji vlasnik koji je preuredio prostor restorana s lijepim vrtnim dijelom, i kao strastveni kolekcionar kuharica dogradio prostoriju za muzej u kojim ih je izložio tvrdeći da je s 1800 naslova to najveća privatna kolekcija knjiga recepata u Europi. Osim ove kulturološke strasti, očito je i jako poduzetan jer je nasuprot restoranu na Gračanskoj cesti prije desetak godina otvorio i mali boutique hotel. Vjerojatno je u pradjeda Ivana ipak sve izgledalo drugačije, više po selski kako i priliči Gračanima, tadašnjem podsljemenskom selu na kraju Zagreba. Praunuk mu je zaigrao na kartu noblese i prostor uredio kao da si došao u špajzesalu jednog od rijetkih zagorskih dvoraca s monumentalnim stolicama od kovana željeza na kojima je mjesto samim vitezovima.
Iako na prvu jako pretenciozno, sve je ublaženo stilskim elementima tradicionalnih bečkih kavana. U donjem prostoru tako dominira stari klavir (stolovi su i na galeriji), a smećkasti zidovi su doslovce tapecirani najrazličitijim fotografijama i slikama. Ima ih svih mogućih značenja i stilova od crno-bijelih fotografija Gračana iz prošlosti, do alt deutsch ulja s konvencionalnim motivima, pa sve do uokvirenih zahvalnica, diploma i priznanja koje je ovaj dugogodišnji uspješni ugostitelj (neko vrijeme i predsjednik cijelog nacionalnog ugostiteljskog ceha), godinama dobivao za svoje zasluge. Ima ga i na fotografijama s političarima i s audijencije kod pape Wojtyłe. U ovakvom okruženju na Štefanje bio sam prvi i jedini gost u još nezagrijanom restoranu na čuđenje pomalo zbunjenog konobara umornog od slavlja prethodnih dana.
Otklonio je narudžbu zapečenih štrukli, jer da se dugo čekaju, pa smo se složili oko punjenih pohanih bukovača za početak. Ove gljive pomiješane s komadićima rolane šunke i topivim sirom u debelom panirungu pohane su u dubokom ulju. Iz kuhinje su stigle na trakasto narezanoj zelenoj salati za upotpuniti dobru kombinaciju odabranih sastojaka. Vrlo ukusno i sasvim jedinstveno jelo. Takva unikatna su i sva ostala na jelovniku od kojih neka navode izvor iz spomenute kolekcije kuharica, pa je tako na repertoaru i piletina u umaku od korijena peršina iz “receptbuha” samog grofa Nikole Zrinskog iz 1662. godine. Ja sam pak iz “Jestvenika” izabrao nešto što mi se činila pučkija varijanta – Gračanski lonček. To je po opisu svinjski file narezan na kockice s gljivama, vrhnjem, vinom i “cognacom” (koji je gazdina nadogradnja, jer malo vjerojatno da se s njim nekad kuhalo u Gračanima).
Kako bilo, saft tipa gulaš bio je još jedno njihovo jedinstveno jelo. Blago ljutkast od crvene paprike, a vino pomiješano s konjakom mora da je bilo jako aromatično jer je tek bio usmjeren prema okusima senfa. Dobro je da sam kao prilog izabrao mlince jer su, iako propisno zamašćeni, podosta ublažili intenzivan okus mesa u saftu. Jako usitnjeni peršin po obodu tanjura možda bi bio i dobar dodatak ukupnom okusu jela da nije bio sasvim suh i apšisao, pa onda i sasvim nepotreban. Iako je rani objed bio sasvim u redu, nekako su mi prijašnja blagovanja u ovom restoranu ostala u boljem sjećanju, no valja priznati da su im cijene dobrano umjerenije od dobro ugođenih zagrebačkih restorana kakav ovaj sigurno jest.
KATEGORIJA RESTORANA: Tradicionalni restoran
HRANA: 7/10
USLUGA: 7/10
AMBIJENT: 8/10