PRIČA S HVARA

Jelšani posadili indijanske banane: "Svi imaju maslinu, lozu, lavandu, smilje. Mi hoćemo više"

 Ante Čizmić/Cropix/
Slobodna Dalmacija donosi priču o mladim Jelšanima koji su iskopali očevu lozu pa na istom mjestu posadili paw paw

Na veliko iznenađenje mještana i potpuno suprotno od očekivanog, Patricija i Josip Milatić te njihov prijatelj Jure iz Jelse na otoku Hvaru na zemlji na kojoj je 15 godina stajao obiteljski vinograd, odlučili su posaditi paw paw, indijansku bananu koja je u mjestu instantno privukla ogromnu pozornost, započinje nesvakidašnju priču novinarka Slobodne Dalmacije Tanja Šimundić Bendić.

"Ali mi smo htjeli nešto drugačije, novo, nešto šta do sada nikada ovdje raslo nije. Išli smo u širenje posla, nadogradnju. Mi smo kao pioniri koji gledaju puno naprid. I zato je odluka pala na paw-paw, ili kako je zovu indijanska banana koju smo zasadili na nekoliko lokacija. Prvi smo na Hvaru počeli s njenom proizvodnjom. A prvi smo na svitu koji smo je na polju uvezali u prijateljsko susjedstvo s industrijskom konopljom. E zašto, zašto? Zato što želimo ljude potaknuti da izađu iz klasike. Svi imaju maslinu, lozu, lavandu, smilje. Imamo i mi sve to. Ali oćemo i više, oćemo i da drugi krenu s novinama. Zato san iščupa staru lozu šta mi je otac tu ima. Devet tisuća čokota san maka, 15 godina san o njima brinija", rekao je za Slobodnu Dalmaciju Josip Milatić.

image
Helovi

Sve što je za Slobodnu Dalmaciju ispričao Josip potvrdili su i njegova supruga Patricija te prijatelj, kum, partner u poslu s konopljom, Jure Novak. Zajedno čine maštoviti trio koji je odlučio napraviti iskorak i pokazati blagodati koje domaće tlo zapravo nudi.

"Je, ovo je baš tako, iskorak. Jer lozu, maslinu, levandu radiš i iz ljubavi, tradicije. Ovo je čista ekonomija i budućnost. Odlučili smo napraviti nešto čega nema na otoku, čemu je konkurencija u dalekoj Americi. Usput smo htjeli i potaknuti druge na razmišljanje, proširiti im obzor, uvest ih u novu priču koja bi se mogla proširiti po cijelom otoku. A ljudi ko ljudi, čude se. Svaki ko ovako krene, ispočetka drugima bude malo lud. Ali mi imamo svoju računicu, jer ako tu ludost možete sebi priuštiti, ako se vidi vizija ekonomske kontinuirane isplativosti za nekoliko sljedećih generacija, onda treba biti malo ekscentričan. Jer ako ćemo svi pratiti jednog, ja za vama, vi za mnom, od toga nema ništa. Nismo više vidili smisla u otočnoj konstantnosti, samo u sađenju i obradi uvijek iste loze. Nego smo rekli, amo ća, treba probit taj balun", za Slobodnu Dalmaciju ispričao je poduzetni trojac.

Patricija, koja je, kako kažu, pokretačica ideje o sadnji ovog neobičnog ploda, ali i osoba koja u cijelom ovom projektu brine o papirologiji, kontaktima i uvjetima, a kada zatreba uranja i prste u zemlju, objasnila je kako je paw paw tropsko voće, mješavina banane, avokada i papaje te kako je u pitanju ekskluzivna voćka koja će, planiraju, ići na trpezu bogatih hvarskih gosti koji dolaze kruzerima, odsjedaju u luksuznim vilama i otočnim visokokategornicima.

"I da pet zemalja samo sadi paw-paw, opet ga za potrebe svita ne bi bilo dovoljno. U Americi na to voće otpada samo 0,8 posto proizvodnje, onda znate koliko je to sitno. I kolika potražnja za njim vlada. U prodaji će kilogram koštati deset eura. Ipak je to ekskluziva, ali na ovom otoku, ali i puno šire ima prostora za njezino tržište. Sada je samo mazimo, pazimo jer smo imali mali problem. U petom je mjesecu krenulo s visokim temperaturama, izbacila je pup. I onda je došla naglo zima, pa je oštetila izbojke. Ali uz pomoć vrhunskih stručnjaka s kojima smo stalno u kontaktu, uspjeli smo je zaštititi, vratiti i opet nam je došla u rast. Znate li da nju ni pčele ne diraju, ona je starija i od njih. Dolazi iz vremena dinosaura. Eto koji je to ekskluzivitet", ispričali su Josip, Patricija i Jure novinarki Slobodne Dalmacije Tanji Šimundić Bendić.

image
Helovi

Osim paw pawa, posadili su i limunsku travu, azijske lubenice te babacco ili surinamsku trešnju, a nadaju se da će uskoro i drugi mještani krenuti njihovim stopama, odmaknuti se od klasike i ponuditi nešto novo. Osim navedenog, Jure ima i svoj dio zemlje na kojem uzgaja industrijsku konoplju.

"Poljoprivreda je tvornica na otvorenom. Pa smo mi tako odlučili napraviti seriju proizvoda, vodeći računa o ekonomskoj računici u odnosu na sorte koje nas okružuju na otoku. I onda smo prostor na poljima upotpunili industrijskom konopljom, biljkom nevjerojatnih mogućnosti. Može ući u 500 proizvoda, od nje se koristi sve, od korijena do lista. Sva konoplja ima svoju putovnicu, papire, broj, dokument. Treba zahvaliti državnim službama što su zakonski omogućile konopljin uzgoj. Polja zasađena tom biljkom mogla bi niknuti na sve strane jer je tu riječ o ekonomski iznimno isplativom sadržaju. Ova naša priča ima budućnost", rekao je Jure za Slobodnu Dalmaciju.

"A šta ćeš raditi na ovom otoku ako se nećeš baviti poljoprivredom ili turizmom. Ne možeš kopati naftu kad je nema. Kad mi neko spomene te kao teške zime na otoku, uvijek promislim pa koja crna zima, pa mi imamo posla svaki dan. I privilegiju da svako malo imamo nešto drugo za raditi. Nikada nam nije dosadno. Iako ima mladosti koja ne bi radila ništa, ali svako ima svoj izbor. Možda i njih potaknemo na nešto novo. Jer ako ne riskiraš, ne probaš, nećeš ni profitirati", na kraju su za Slobodnu Dalmaciju komentirali Josip, Patricija i Jure.

Cijelu priču pročitajte na webu Slobodne Dalmacije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. kolovoz 2022 06:29