Cheese bar slavi. Prije deset godina, točnije 1. veljače 2013., u Cesarčevoj 2, na mjestu nekadašnje gostionice s roštiljskom ponudom, otvorio se taj zasad najdugovječniji zagrebački vinski bar. U to je vrijeme zgrada Europe na obližnjem Europskom trgu još bila pod skelama, a neki od građevinara, koje su novi vlasnici ovog lokala upoznali doslovce na ulici, pomogli su im urediti i njihov prostor. Deset godina poslije, i oni su ovdje, slave s njima, njihovi su stalni gosti. Poput mnogih koji ovaj bar doživljavaju kao vlastitu dnevnu sobu ili terasu na ekskluzivnoj lokaciji u samom centru grada.
Cheese bar u to je vrijeme bio jedini, a do danas se u Zagreb u tih deset godina otvorilo, zatvorilo ili prenamijenilo valjda tridesetak vinskih barova. Jedino Cheese bar opstaje unatoč krizama, poput pandemijske. "Sve je to", uvijek zahvalno ističe i ponavlja Damir Tašner, voditelj i maskota ovog bara, "zahvaljujući vjernim gostima koji su svi odreda i naši prijatelji. Bez njih ne bi bilo moguće preživjeti."
U početku nitko nije vjerovao u njihov koncept, a on je doista bio jedinstven: odlučili su posluživati isključivo domaća vina, i sva - a danas ih u ponudi imaju više od 150 - toče na čaše. Nitko se dotad nije na to odvažio i mnogi su im proricali neuspjeh. Uz vina poslužuju i nekoliko domaćih pršuta, kulena, sireva, domaće paštete, namaz od bakalara, a u ponudi imaju i izvrsne male sendviče od kojih u gradu nema jeftinijih. Jednostavno, ne prodaju ih da bi na njima zaradili nego da gostima bude što ugodnije i da se odvaže naručiti još jednu čašu vina. Uza sve to, ondje se povremeno i kuha, već godinama: utorkom se u velikoj tavi krčkaju ozbiljni gulaši od najboljeg domaćeg mesa, petkom je riba, a subotom se u ovo doba godine, zapravo od Božića pa sve do svibnja, već tradicionalno nude svježe stonske kamenice.
Tako je bilo i na proslavi u četvrtak - za goste koji su se pridružili slavlju Cheeseov stalni kuhar Oliver Percela pripremio je žgvacet od boškarina s domaćim pljukancima, dok je Dado Tašner gostima rezao istarski "pečeni pršut", zapravo kratko sušenu i podimljenu šunku koja se potom kuhala 15-ak sati na pari.
I, naravno, uz to se pilo vino, a posebno su se, u povodu proslave 10. obljetnice, gostima nudile butelje iz 2013. koje su slavljenicima poslali neki od vinara s kojima i inače surađuju. Tako su točili Krauthakerovi Merlot i Mertz, Josićeva Graševina i Cabernet Franc, Stina Majstor, Saints Hillsova Nevina, G&J Tvoja krv i moja… sve iz 2013., godine koja se, nakon dvije izrazito sušne, pokazala jako dobrom, osobito za čuvanje vina, odnosno za njihovo trajanje i dugovječnost. Baš kao i za lijepu budućnost ovog popularnog i najdugovječnijeg zagrebačkog vinskog bara.
