Možete li zamisliti da ste na banketu od čak 50 sljedova, a jela koja su vam poslužena su usavršavana tijekom više od 400 godina? U Italiji postoji takva gozba i zove se La Panarda. Ta stoljetna gozba potječe iz 17. stoljeća, a i dalje oduševljava ljubitelje hrane u malenom selu Villavallelonga u ruralnom Abruzzu.

Takva gozba pokazuje zašto je talijanska kultura hrane neusporediva s drugima, a svaki slijed ima svoju priču o tradiciji, vještinama i strasti. National Geographic je u članku o La Panardi pisao da je taj višesatni banket ‘vrhunski primjer vrijednosti koju hrana ima za Talijane‘. Za gastronomske avanturiste ovo iskustvo je nešto što se ne propušta.

Gozba za cijelo selo

La Panarda se održava svake godine 16. siječnja u planinskom selu Villavallelonga u regiji Abruzzo. Velika je to gozba za cijelu zajednicu: oko 80 obitelji u selu od samo 900 stanovnika danima priprema više sljedova jela, njih 50, za dijeljenje s prijateljima i obitelji, kako nitko u selu ne bi bio gladan. Oko 20 sati započinje večera s antipasto (predjelima) od 10 jela, a zatim prelaze na juhe, tjestenine i bogata jela od mesa i povrća. Tek oko 3 ili 4 ujutro se vraćaju kući, i to oni koji prvi odlaze, dok drugi ostaju do jutarnjih sati. Neki se odmah i vraćaju u kuhinju kako bi pripremili favatu, varivo od boba koje se tradicionalno poslužuje sljedeći dan.

Korijeni ovog gurmanskog iskustva povezani su s religijom. Naime, La Panarda se održava u čast sveca Antuna Opata, zaštitnika životinja. Njegov blagdan traje od 16. siječnja do jutra 17. siječnja, a u tom su društvu životinje značile preživljavanje pa stoga ovaj svetac ima toliku važnost.

U čast svecu koji je izveo dva čuda

Prva Panarda u Villavallelongi dokumentirana je 1657. godine, iako je vjerojatno da je gozba još i starija. Predaja govori o dva čuda za koja se vjeruje da ih je sveti Antun Opat izveo.

Navodno je lokalni zemljoposjednik, Signore Serafini, nesvjesno dozvolio da stranci koji su se pokazali kao vragovi, požanju njegovu zemlju. Kaže se da ih je svetac otjerao, a Signora Serafini se zavjetovala da će u znak zahvalnosti skuhati ručak za polovicu sela.

Druga priča, koja također datira iz 17. stoljeća, govori kako je Sveti Antun spasio bebu koju je oteo vuk. U znak zahvalnosti, majka obitelji Bianchi zavjetovala se da će pola sela nahraniti varivom od boba.

U Villavallelongi svečanosti traju danima. Od 11. siječnja održavaju se parade djece koja pjevaju, maskirani ‘vragovi‘ i tanjuri kuhanog boba s kruhom i frascarellijem (tjestenina nalik kus-kusu) koje potomci Serafinija dostavljaju svakom seljaku. Dan nakon Panarde, potomci obitelji Bianchi dijele favatu, to varivo od boba, svakoj kući.

Nobtis/Getty Images/istockphoto